Čovjek iza imena

Čovjek iza imena

Svi ljubitelji košarkaške lige preko bare su se bar jednom do sada pitali tko je taj tip koji stalno objavljuje vijesti o prelascima igrača iz jedne organizacije u drugu, izvještava o glasinama i uporno ima svoj nos u poslovima front officea svake franšize. Tko je taj omaleni, proćelavi, tihi, sredovječni tip koji ni po čemu svojom pojavom ne bi odskakao ni da se nalazi sam u praznoj prostoriji? Kako je moguće da taj lik kraj svih legendi tog sporta, dugogodišnjih sportskih novinara, voditelja i ljudi koji obavljaju razne funkcije u i oko NBA lige uvijek prvi ima vruću vijest koja sve ostale ostavlja zatečenima? Kako je moguće da je on toliko informiraniji od svih??

Adrian Wojnarowski, poznatiji kao Woj, američki je sportski novinar, kolumnist, autor, mag, čitač iz dlana, kristalne kugle i taloga kave. Na velikoj se sceni pojavio 2007. godine kada se pridružio sportskom portalu “Yahoo!Sports”. U to vrijeme, pisani sportski mediji u Americi su prolazili kroz veliku krizu zbog nemogućnosti držanja koraka s televizijskim sportskim emisijama. U prijevodu, prosječni Amerikanac je zanemario svoje jutarnje novine, pa i web portale u potrazi za pisanim vijestima, i postalo mu je lakše samo pronaći sportsku emisiju na TV-u, zavaliti se u kauč i gledati što ima novo. Yahoo je gubio korak s ESPN-om i njemu sličnim platformama koje na dnevnoj bazi krajnjem korisniku pružaju pregršt sportskih emisija koje može pratiti u potrazi za ispunjenjem svoje dnevne potrebe za novim informacijama o onome što se događa u ligi. Woj je taj koji je shvatio da pisani sportski medij svoj prostor u takvom okolišu neće naći samo prenoseći rezultate utakmica odigranih prethodni dan i praćenjem bitnih tekućih priča, već prenošenjem glasina koje se provlače unutar košarkaške sportske zajednice, otkrivanjem informacija iz krugova organizacija i izvještavanjem o važnim sklopljenim poslovima u momentu njihova zbivanja.

Woj je shvatio da njegova kolumna u kojoj prenosi svoja mišljenja i stavove ima svoj plafon i limite, i ako želi postati prepoznatljivo ime u branši sportskog izvjestiteljskog novinarstva, mora postati taj koji će imati informacije iz jezgre svake organizacije oko predstojećeg trade deadlinea, free agencyja, drafta, itd. Shvatio je da kad bi postao taj koji će o svakoj glasini i završenom poslu izvijestiti prvi, to bi ga podiglo na viši nivo među svojim kolegama. Krenuo je u misiju kreiranja monopola u kvaliteti informacija i brzini njihovog iznošenja u javnost. Međutim, nije mu krenulo bajno. U samom startu je znao često u vijest o ostvarenom tradeu ili glasini puno više uključivati svoje osobne stavove nego što to čini sada. Znao je ići na živce mnogima, prije svih Kralju, LeBronu Jamesu, izvještavajući naveliko i naširoko o njegovom prvom free agencyju kada je prelazio iz Clevelanda u Miami gdje je Woj često znao zvučati bljutavo, pa i biti poprilično neprecizan, što danas zvuči gotovo nezamislivo.

Nakon te sage koja je trajala cijelo ljeto i zapravo svima išla na živce, Woj se fokusirao na srž informacije, njenu preciznost i skraćivanje vremenskog prozora koji prođe od vremena kada je posao sklopljen do trenutka kada ta informacija vidi svjetlo dana. Rekuperirao se iduće sezone kada je na draftu 2011. godine na Twitteru objavio gotovo polovicu drafta prije nego što su imena igrača uopće izvučena od strane tadašnjeg povjerenika lige Davida Sterna. To je šokiralo i zaprepastilo mnoge! Kako je moguće da pojedinac ima toliku količinu informacija kojima ne raspolažu ni mnogo veći timovi skupo plaćenih sportskih novinara od strane dominantnih američkih televizijskih i novinskih kuća? Malo je reći da se to mnogima nije svidjelo. Više nego ikad prije, Woj je skrenuo pozornost na sebe i sportska je javnost uvidjela o kakvom se raritetu sportskog novinarstva zapravo radi. Kolege su mu zavidjele, konkurencija u javnost izlazila s izjavama kako Woj i njegov način operiranja nisu dobri za ligu, a sama liga nije znala što sa Wojem učiniti.

Danas njegovi pipci sežu duboko u korijenje svake organizacije do te mjere da vijesti koje on objelodani znaju zateći čak i same članove pojedine organizacije. Izgradio je mrežu doušnika koji mu omogućavaju da bude maksimalno u dodiru sa svakim šaptom koji se načuje unutar hodnika i ureda pojedine franšize. Woj je kreirao termine poput “rečeno mi je…”, “prema ligaškim izvorima…”, “izvor prenosi…”, itd. kojima je znalački podizao veo misterije oko informacija kojima raspolaže i koje prenosi u javnost, a istovremeno štitio svoje izvore i gradio njihovo povjerenje kako bi ono urodilo plodovima u njihovoj dugogodišnjoj obostranoj suradnji.

2017. godine događa se logičan nastavak njegove karijere prelaskom u dugo mu godina omraženi, rivalski, ali po svemu veći i od Yahooa moćniji ESPN gdje je posebno za njega skrojena titula “Senior NBA Insider”. Čovjek je insajder, ej! Kako uopće opisati tu poziciju kad vas netko pita čime se bavite?? Taj se potez činio logičnim, iako je tijekom vremena provedenog u Yahoou, Woj često znao bocnuti svojim komentarima kolege iz ESPN-a. Na negativan komentar Amina Elhassana, novinara ESPNa, o tome kako Woj dolazi do svojih informacija, on je odgovorio:

“ima vas 75 u tom uredu, trebali bi se brinuti više o tome zašto o svakoj vijesti ne izvijestite prvi, umjesto da vodite brigu o meni.”

Osobe bliske njemu su često u javnost izlazile s pričama kako bi Woj dane i noći provodio na telefonu, kao mrav kopajući tunele ispod zemlje, stvarajući mrežu suradnika u svakoj od organizacija, opsesivno nagovarajući pojedince da mu daju na raspolaganje svoje povjerenje i obećavao im kako ih neće razočarati, već da će obostrana suradnja i razmjena informacija uroditi obostranim plodovima. Sam Woj je svoj posao ovako opisao:

moj posao je ekvivalent razgovoru koji traje 52 tjedna godišnje u kojem moram uvijek voljno sudjelovati. Ne možeš ljude zvati samo kad nešto trebaš, to mora biti dvosmjerni kanal informacija. Rad koji uložim kroz cijelu godinu urodi plodom u intenzivnim periodima sezone.”

Fascinantno je gledati nivo kompetitivnosti u sferi sportskog novinarstva, i Woju je jasno da kad bi se samo jednom dogodilo da je neku veliku vijest razotkrio i prenio netko drugi umjesto njega, njegov ugled i kredibilitet bi pretrpjeli značajan udarac. Svoju je kompetitivnost u kontekstu objavljivanja pickova svake ekipe tijekom NBA draft emisije objasnio na ovaj način:

“kad govorimo o draftu, sve ekipe znaju koga žele draftirati prije samog drafta. Znači vijest već postoji, ona je tamo! Samo se čeka da izađe. Da li ja trebam čekati da oni to priopće javnosti? NE! Moj posao je da budem prvi, da razotkrijem tu vijest! U suprotnom, ako to ne napravim, za što me trebaju? Baš me briga za njihovu emisiju, ja sam natjecatelj. Što mene briga ako to što ja objavim zakomplicira stvari? To je njihov problem, ne moj.”

U svakom pogledu, riječi su to nekoga za koga ne biste pretpostavili da se bavi sportskim novinarstvom. U mnogočemu njegov opsesivni natjecateljski mindset podsjeća na one Michaela Jordana ili Kobea Bryanta. Ali kod njih se radi o alfa muškarcima u naponu svoje tjelesne snage i moći koji se sudaraju sa svojim rivalima u natjecateljskom sportu. Ono što je nevjerojatno je da je jedan (u početku ovog teksta jasno svojom pojavom opisan) Woj prihvatio to stanje uma i adaptirao ga na svoju profesiju. Zbog toga u tome što danas radi on kraj Shamsa Charanie, Briana Windhorsta, Davea McMenamina, ranije spomenutog Amina Elhassana i drugih njima sličnima izgleda kao Michael Jordan. I to ne kao Jordan kraj Barkleya, Malonea, Ewinga, drugih NBA zvijezda ili prosječnih igrača… već kao Jordan kraj ekipe što se poslije posla okupi za basket na igralištu iza škole. Upitan da ispriča neki primjer kojega se nerado sjeća kada mu je vijest umalo promakla, ispričao je:

“bio sam s obitelji na Olimpijskim Igrama u Londonu. Trebali smo letjeti nazad za SAD i let od Londona do Newarka je trebao biti 5-6 sati. Međutim, znao sam da Ibaka treba produžiti ugovor s Oklahomom, ali nikako nisam dobivao potvrdu. Ukrcali smo se u avion i znao sam da nećemo imati signala tijekom leta. Stjuardesa je zahtijevala od putnika da sklone mobitele dok ne budemo u zraku, a ja sam od malog sina tražio da mi bude ljudski štit. Da svojim tijelom i novinama sakrije moj mobitel dok ne dobijem od svog izvora potvrdu kolika je visina novog Ibakinog ugovora. Dobio sam potvrdu da je u igri 48 milijuna, ili tako nešto, dok sam se sakrivao iza sina. Njemu je to bilo smiješno, shvatio je to kao igru, dok me žena gledala na način kao da je ovo jadno, da sam dotakao novo dno, da je ovo previše čak i za mene koji sam sklon takvim stvarima.”

Drugi primjer kojeg je podijelio s novinarima je bio:

“bili smo u Los Angelesu i s obitelji sam išao u turistički obilazak grada. Tijekom vožnje na autocesti mi je zazvonio mobitel i ja sam presjekao preko dvije linije sa svoje desne strane kako bi stao na ugibalište samo kako bi tweetao da je Mo Williams potpisao za Blazerse. Moja žena je strpljiva, no jedva me trpi. Ali, gledajte… ja radim ono što mislim da je ispravno, sretan sam što to mogu raditi, ovo je sve što sam ikada htio raditi. Jedini posao kojeg sam htio kao dijete, ja živim svoj san.”

Čak i za njegove standarde, nevjerojatan je bio njegov nastup na prethodnom draftu, 2018. godine. Liga je zabranila tweetanje pickova prije samog drafta kako ekipe i sami igrači ne bi bili ometani raznom bukom i komešanjem koji bi tako nastajali. Woj je postao kreativan i nije tweetao kojeg će igrača ekipa draftirati, već je elegantno zaobilazio direktno izvještavanje činjenica tako da ih je izvještavao kao glasine, npr. “Cleveland bi preferirao Collina Sextona kao 8. pick”, “New York se fokusira na Kentuckyjevog Kevina Knoxa s 9. pickom”, ili “Sixersi ciljaju Villanovinog Mikala Bridgesa s 10. im pickom”. Jednostavnim jezičnim trikovima je zapravo svima dao do znanja što će se sljedeće dogoditi i koje će ime izaći iz usta povjerenika lige Adama Silvera, a da nije to objavio i o tome izvijestio kao o činjeničnom stanju na način koji je liga zabranila, npr. “Cleveland će izabrati Collina Sextona” ili “New York će uzeti Kevina Knoxa“. S tim potezima je pokazao što zapravo misli o zabrani lige o ograničavanju njegovog izvještavanja i cjelokupnom auditoriju pred TV ekranima pokazao kolika je zapravo faca, i to uz onaj njegov pomalo ljigavi poluosmijeh. Kolika je, dugo godina, Woj zapravo bio misterija govori i činjenica da njegov Twitter profil nije uopće imao sliku do prelaska u ESPN. Dok je bio član Yahooa, izbjegavao je televizijske nastupe i fokusirao se na izvještavanje iz sjene iz kojeg je proizlazio dojam da je on zapravo svojevrsni fantom, sveprisutno ime kojemu nijedna informacija ne prolazi ispod radara. Prelaskom na ESPN je postao i TV ličnost, od sebe je kroz godine stvorio globalni brand na kojemu bi mu pozavidjele apsolutno sve kolege novinari. Njegov kolega sa ESPN-a Brian Windhorst je prilikom gostovanja na podcastu Billa Simmonsa izjavio:

“Woj je 31. franšiza u ligi! Znate kako nekada trebate treću ekipu kako bi kompletirali trade? Nekada trebate Woja kako bi kompletirali trade! Znam za slučajeve u kojima su treneri zapošljavani i otpuštani, igrači razmijenjeni, agenti angažirani, a Woj bi kontaktirao tu osobu i izvijestio ih o tome prije nego što bi oni sami to uopće saznali. On je uključen u sve! On nikad ne slavi svoj uspjeh, nego kreće dalje i nikad ne spava.”

Izvjestitelj New York Knicks Daily Newsa Frank Isola ga je nazvao izvjestiteljem na steroidima, dok je jedan član front officea organizacije, koji je želio ostati anoniman izjavio:

“potpisao sam igrača i moje osoblje toga još nije bilo svjesno. Međutim, čuo sam navijanje ispred ureda jer su navijači vidjeli da je Woj na Twitteru objavio cijeli posao.”

Sportska javnost je za svaki njegove tweetove kreirala frazu “Woj bomb” zbog utjecaja kojeg svaka njegova objava ima među preko dva i pol milijuna njegovih Tweeter pratitelja. Nalazimo se u svijetu u kojem ne možete sebe nazvati pravim NBA fanom ako ne pratite Woja na Twitteru i to sa velikom pozornošću, a zaslon svog mobitela ne osvježavate svakih par minuta tijekom perioda trade deadlinea. On je sjena, šapat koji se provlači kroz pore svake od 30 organizacija koji otklanja svaku diskreciju oko sklopljenih poslova. On je buldožer koji gazi preko svih kako bi prvi otkrio sočnu informaciju za kojom vapi svaki NBA junkie, i radi to tako da sve koji tome svjedoče ostavlja bez riječi. Vrlo znakovitim se čini da je Woj rođen i odrastao u Bristolu u državi Connecticut koji je populacijom od 60 000 stanovnika, veličinom sličan Velikoj Gorici. Isti taj Bristol je sjedište ESPN-a, današnjeg Wojovog poslodavca koji je najveća američka medijska sportska platforma. Čini se kao da mu je sudbina na specifičan način namijenila ono čime se danas bavi. Toliko toga oko Woja čak i nakon godina svjedočenja njegovim izvjestiteljskim podvizima, i dalje se čini misterioznim, zaprepašćujućim, i za prosječnu osobu nedokučivim. Naučili smo se na takve osjećaje dok gledamo (mahom) crne atlete od 2+ metra i 100+ kila kako se rotiraju u zraku, zakucavanjima razbijaju table i preskaču aute. Ali taj omaleni, proćelavi, tihi, sredovječni tip, koji je bjeliji od unutrašnjosti kinder jajeta, u svakoj prostoriji u kojoj se nađe, čim otvori svoja usta, kod svih prisutnih učini da se osjete inferiornijima kad je u pitanju stanje u ligi koju svi mi skupa toliko volimo.

I to radi sa svojim definitivno ljigavim osmjehom.

28x All-NBA First Team Common Sense

    Ostavite komentar