Bubble playoff: Najava serije Lakers – Blazers

Bubble playoff: Najava serije Lakers – Blazers

Prvo izdanje bubble playoffa, a nadamo se i zadnje, ipak nam donosi jedan neobičan matchup u prvoj rundi. Trailblazersi su na krilima Damiana Lillarda nadoknadili zaostatak za Memphisom i kao nagradu susreću vodeće Lakerse. No oni nisu klasični 8-seed, već ekipa koja je prošle godine igrala finale Zapada, a spletom okolnosti i ozljeda su se našli u ozbiljnoj opasnosti od propuštanja doigravanja. Trenutno im je forma u uzlaznoj putanji, što se ne može reći za Lakerse koji su svih 8 utakmica u bubbleu proveli eksperimentirajući s postavama i pronalaskom forme. To se može i povezati s relativno velikim promjenama na rosteru, nedolaskom Averyja Bradleyja i ozljedom Rajona Ronda koji gotovo sigurno propušta prvu rundu, njihove minute uglavnom odlaze na novopridošle Diona Waitersa, JR Smitha pa i Markieffa Morrisa. Bradleyja je u prvoj petorci uz LeBrona Jamesa, Anthonyja Davisa, Javalea McGeaa i Dannyja Greena zamijenio Kentavious Caldwell Pope, a upravo je startna petorka i najveći izvor problema za Lakerse u bubbleu.

Iako je posljednji uzorak izrazito mal (Lakersi su startali samo četiri utakmice u bubbleu kompletni), pad od 40 poena u napadačkom učinku (20% za tri u tom periodu) ne može biti ohrabrujuć ako je to planirana startna petorka za doigravanje. Čak i ako uzmemo u obzir nešto veći uzorak s KCP-om prije pauze, to je praktički razlika između ponajbolje startne petorke u ligi i one koja se nalazi u lutriji. Naravno, cijela razlika se ne nalazi samo u Bradleyju i KCP-u jer su oni i dalje primarno role playeri te ipak igrači koji imaju net pozitivnu vrijednost za Lakerse. KCP je nešto bolji šuter (38,5% naspram 36,5% za tri), dok je Bradley bolji u obrani na lopti. Veći problem nastaje što se pomakom KCP-a u petorku gubi na dubini klupe, koja je i ovako tanka na vanjskim pozicijama. Tako se Lakersi trenutno moraju pouzdati u rotaciju Greena, KCP-a, Carusa, Waitersa i JR-a na vanjskim pozicijama, što i nije baš idealno kada u ligi dominiraju kvalitetni ball handleri, a u prvoj rundi se moraju suočiti s ponajboljim od njih. Također, kako je cijeli napad Lakersa baziran na LeBronovoj sposobnosti da kreira za sebe i druge, te korištenju Davisa primarno kroz post-upove, prisustvo dodatnog visokog u McGeuu samo otežava i šteti spacingu. Ali, to nas dovodi do par asova u rukavu koje su Lakersi rijetko pokazali tijekom sezone.

AD KAO CENTAR

Vogelov prvi go-to move koji se u regularnoj sezoni koristio samo u završnicama poluvremena i utakmice kad je to potrebno. Pomicanjem Davisa na peticu i ubacivanjem dodatnog šutera (Kuzma, Morris, Caruso, KCP) otvara se više prostora LeBronu kao i samome Davisu, a obrana ne gubi na kvaliteti. Od sedam petorki gdje je LeBron uparen s Davisom na centru, a koje su igrale više od 25 minuta kroz sezonu, nijedna nije negativna. Njih pet ima net rating veći od 12, a najuspješnija je ona s KCP-om i Kuzmom unutra umjesto Bradleyja i McGeea koja prima manje od 90 poena na 100 posjeda.
Drugi Vogelov go-to move čija uspješnost korelira s geometrijom na terenu je pick`n`roll LeBrona i Davisa. To je ujedno i akcija koju je većina ljudi očekivala da će biti med i mlijeko za sve što Lakersi rade u napadu, ipak je James godinama jedan od boljih napadača, a Davis ponajbolji roller koji je sve pouzdaniji i za izvlačenje na liniju za tri poena. S McGeeom ili Howardom na parketu, ekipe su spremne podrediti dodatnog čovjeka koji će zasmetati LeBronu na ulazu ili Davisu pri primanju dodavanja. Bez McGeaa ili Howarda se moraju odlučiti što žele oduzeti Lakersima, hoće li pokušati zatvoriti reket i natjerati na dodavanje na liniju za tri, ili pustiti slobodnu šetnju do reketa.
Općenito, Lakersi tijekom sezone nisu imali veliku potrebu za gurati Davisa previše na peticu. McGee i Howard su solidni obrambeni igrači, postavljaju dobre blokove i skupljaju otpatke u napadu tako da je njihova produkcija na petici u rangu s ligaškim prosjekom te nečim što se očekuje od modernog centra. LeBronovo i Davisovo prisustvo je bilo dovoljno za napad držati u top 10, dok su Howard i McGee isto omogućili za obranu bez da se Davis previše tuče ispod koša. Po meni, kvalitetna odluka obzirom na Davisovu prošlost s ozljedama i na to da su jednostavno ekipa s dovoljno kvalitete da mogu pobijediti dovoljno utakmica bez otkrivanja svih karti.
Davis na petici će sigurno poboljšati spacing, otvoriti više prostora za LeBronove ulaze kad to bude potrebno, no treba obratiti pažnju kako Lakersi ni u ovakvim okolnostima nisu imali problema s kreiranjem dobrih vanjskih šuteva. Dapače, kreiraju više otvorenih šuteva za tri u usporedbi s drugim najboljim napadom lige te glavnim konkurentima na Zapadu, Clippersima, no problem se javlja u realizaciji. Dakle, pitanje je mogu li Lakersi šuterski isporučiti kada to bude potrebno?

Dodatan impuls njihovim ambicijama su igre Kylea Kuzme u bubbleu, za kojeg su se otpočetka sezone nadali da može biti njihov treći čovjek. Uspješnost s trice je podigao na odličnih 44,4%, a obrambeno nije izgledao kao netko tko nema pojma što raditi na toj strani parketa. E sad, ako Kuzma i zadrži svoj nivo igre, pitanje je što očekivati od ostatka rostera? Jednom kad AD krene kupiti većinu minuta na centru, McGee ili Howard izlaze iz rotacije, a u rotaciju ulazi tko? James, AD, Green, Kuzma, KCP i Caruso je šest ljudi s kojima će Vogel igrati svaku utakmicu. Howard i Morris se nameću kao iskusne opcije i to bi zaokružilo rotaciju na solidnih osam igrača. Dobra stvar je što je to ekipa koja velik dio godine igra skupa, i Vogel je nešto bliži slici petorke koja zatvara utakmicu. Loša stvar je što osim Jamesa i Davisa, nema ni jedan igrač koji je pokazao dovoljnu konstantu da će pogoditi šuteve kad je to potrebno. Clippersi su pokazali kako braniti Jamesa, Raptorsi kako braniti Davisa, a oba scenarija uključuju zatvaranje prilaza reketu i forsiranje lopte u sporedne opcije. Greenu je nadimak IcyHot, a Kuzmi, KCP-u i Carusu će ovo biti prvi pravi test u karijeri. Prva runda protiv prošlogodišnjih finalista možda nije idealan scenarij, ali bi mogao biti pravi test da se pokaže koliko je ovaj roster dobro sagrađen.

DAME TIME

Trailblazersi su pauzom nazad dobili Nurkića i Collinsa, ali su ostali bez Arize i Hooda tako da opet nisu kompletni i moraju krpati putem. Lillard i McCollum su u odličnoj formi, Carmelo Anthony i Gary Trent Jr. pružaju kvalitetnu šutersku podršku (Melo šutira 47% za tri u bubbleu, a Trent Jr. čak 50,7% na više od osam pokušaja po utakmici) i bacili su apsolutno sve karte u napad. S obzirom na konstrukciju rostera neka druga opcija teško bi došla uopće u obzir, ali i da ovakva igra funkcionira trebalo se poklopiti par stvari.
Prva stvar je povratak Nurkića, koji je jedan od boljih screen settera u ligi kao i razigravača nakon picka te uparen s Lillardom koji ove sezone apsolutno ubija u pick igri (zabija 1,15 poena, a od igrača koji troše barem 10 posjeda na takav način igre drugo mjesto zauzimaju Dončić i Irving s 1,04 poena po posjedu) njihov napad je učinio najboljim u bubbleu. Naravno, u igru 2 na 2 s Nurkićem ulaze i McCollum pa i Melo što će i funkcionirati dok god su na terenu četiri šutera. Takva najbolja petorka uključuje Trenta Jr.-a umjesto Collinsa u prvoj petorci, što je ujedno i petorka s kojom završavaju utakmice.

Međutim, tu postaje očigledan problem i vidi se nedostatak Arize i Hooda koji bi mogli uskočiti na krilne pozicije bez da napad previše pati, a dodati ponešto obrambenog intenziteta. Terry Stotts jednostavno nema više od pet ljudi na koje može računati. I to je cijela priča oko Trailblazersa, dok god su Lillard, McCollum, Melo i Trent Jr. vrući i sposobni ubacivati šuteve, mogu se nadati da će zabiti više od protivnika. Ali to je izrazito mali prostor za pogrešku, jedna lošija šuterska večer gotovo sigurno znači da će upasti u rupu iz koje nema povratka.

Koliko god Trailblazersi bili vrući, a Lakersi neuvjerljivi, teško je zanemariti očiglednu razliku u kvaliteti. Playoff košarka je košarka matchupova, ekipe se fokusiraju na najmanje slabosti protivnika te traže način kako ih eksploatirati, a Lakersi zaista ne trebaju previše tražiti. Logično, kao glavno pitanje se nameće kako usporiti LeBrona i Davisa? Najbolje što Trailblazersi mogu pokušati je mijenjati Trenta Jr.-a, Mela i Hezonju, ali nijedan ne predstavlja legitimnu opciju koja može zasmetati LeBronu. Ono što je najgore, oni si ni ne mogu priuštiti da barem natjeraju LeBrona da radi da dobije missmatch koji želi jer je apsolutno svaki igrač koji će provesti minute na LeBronu za njega missmatch . Recimo, Ariza bi tu sjeo savršeno, pa čak i Hood ako bi uspio zasmetati svojom dužinom, ali sve što Trailblazersi imaju su alternativne opcije.

Slična situacija vrijedi i za Davisa, nemaju krilo osim Collinsa koji bi mu mogao zasmetati dužinom ili eventualno pokušati s Nurkićem. No, kod oba slučaja postoji kvaka. Ako želiš pokušati s Collinsom, praktički se obvezuješ igrati sa šuterom manje 35+ minuta, a u situaciji kad sve karte bacaš u napad, to i nije idealno rješenje te uopće nema nikakve garancije da će Collins uopće zasmetati AD-u. Ako pokušaju s Nurkićem, Davis bi izvlačenjem na tri (kao centar) anulirao jedinog solidnog obrambenog igrača na rosteru, otvorio još više prostora LeBronu koji bi mogao iskoristiti za ulaze. Vrlo je jednostavno, Stotts ako želi uopće pokušati braniti ovu dvojicu, poći će alternativnim rješenjima poput udvajanja čime bi svjesno tjerao da ih pobjede šuteri Lakersa koji su se već pokazali nekonstantnima.
No tko zna, Vogel je tijekom sezone bio poprilično tvrdoglav oko igre Davisa kao centra, te ako bi Stotts krenuo s udvajanjima time bi vrlo vjerojatno Vogelu samo olakšao tu odluku. Trailblazersi veću šansu za upset imaju što McGee i Howard provedu više vremena uz Davisa. Realno, stopere za LeBrona i AD-a nemaju, više flastere koji se odlijepe nakon prve kapi kiše, no ako Lakersi budu uporni s dodatnim centrom na terenu to barem može dati šansu Nurkiću da dodatno smeta iz pozadine. Ako to povežu s već kvalitetnim napadom, koji će zadržati sadašnju razinu sve dok god Melo i Trent Jr. mogu biti brutalno efikasni kao spot up opcije, McCollum kao druga opcija, a Lillard kao prva violina, šanse im rastu. No, mislim da onog trenutka kad Lakersi odluče zaigrati s AD-om na petici, to je game over za Trailblazerse. I u principu, što to kasnije bude, Trailblazersi imaju više šanse.
Iako Lakersi nemaju čovjeka kojeg će sa sigurnošću baciti na Lillarda, barem imaju dobar izbor opcija i obrambenih schema s kojima bi mu trebali zasmetati. Green, Caruso i KCP nisu elitne obrambene opcije za bekove kao Lillard, ali su i dalje bekovi koji fizikalijama i dužinom mogu donekle izbaciti iz uobičajenog ritma, te ono što je najbitnije, protiv kojih je puno teže “kupiti” poene kada šut stane. Naravno, ako Lillard ima svoju večer oni nemaju čovjeka koji ga može checkati, ali sam dojma kako će Lillardu biti puno teže doći do svojih poena nego što će to biti LeBronu i Davisu na drugoj strani. Naposljetku, kad obje ekipe bace sve karte na vidjelo, Lakersi zaigraju s AD-om na centru, Trailblazersi s četiri šutera, Lakersi su u stanju u potpunosti oduzeti osovinu njihovog napada čisto na račun Davisove obrambene sposobnosti u branjenju pick n rolla jer si mogu bez problema priuštiti da preuzme Lillarda (bekovi ove sezone šutiraju 33,2% iz igre kad ih Davis preuzme, za usporedbu kod Giannisa, Smarta i Kawhija ta brojka je 40%).
Međutim, unatoč svemu navedenome, da utakmica uđe u egal, uopće me ne bi čudilo da Lakersi izvuku deblji kraj s obzirom na šuterske probleme kao i na to da je braniti četiri vrhunska šutera koji mogu spustiti loptu na parket veoma teško. Ali, da to uopće bude mogući scenarij, Trailblazersi bi trebali dogurati do četiri završnice, što s obzirom na pad kvalitete koji im se desi jednom kad krenu rotirati, ne vidim. A zatim bi Lillard i McCollum trebali i nadigrati Jamesa i Davisa u te četiri završnice, što također ne vidim. Zbog svega toga, mislim da Lakersi ovo uzimaju u najviše šest utakmica, ali ako stroj proradi i ranije, ne bih se začudio da bude i manje.

Kao veliki navijac Liverpoola se u tuzi zbog izostanka velikih trofeja okrenuo NBA ligi. Kad se ne živcira zbog spomenutih stvari, bavi se brojkama i filozofiranjem u tekstovima i ostalim egzistencijalnim problemima.

    Ostavite komentar