Bojan Bogdanović: Od grada slučaja do jednog od najboljih šutera na svijetu

Bojan Bogdanović: Od grada slučaja do jednog od najboljih šutera na svijetu

U Bosni i Hercegovini se za Mostar često čuje da je “grad slučaj”. Taj nadimak dobio je ponajviše zahvaljujući političkoj situaciji, ali se isto oslikava i u sportu.

Grad koji je između ostalog iznjedrio Bojana Bogdanovića, Igora Karačića i Marina Marića – nema dvoranu.

Kamen temeljac za mostarsku dvoranu postavljen je na Valentinovo davne 1985. godine. “’Želja nam je da u veljači 1987. odigramo prvu utakmicu u našoj dvorani”, rekao je jedan tadašnji visoki sportski dužnosnik. Rat, koji je počeo nekoliko godina kasnije, dočekala je tek betonska konstrukcija. Ona je srušena sredinom 2000-ih, predstavljen je novi projekt pa je gradnja na prelazu u novo desetljeće krenula iz početka. Nada Mostaraca je i ovaj put brzo ugašena jer su radovi zaustavljeni nakon što su izvođači prestali dobivati novac, a do tada je već bilo utrošeno oko 8,5 milijuna KM.

Danas, 10 godina kasnije, sve je onako kako je i ostavljeno. Krivnja se prebacuje s jedne na drugu stranu, svako malo iskoči neko novo obećanje, ali se ništa nije promijenilo čitavo desetljeće.

Svi dvoranski sportovi zbog toga se igraju u školskoj dvorani koja ima jednu tribinu. Mostar ima preko 100 registriranih klubova. Košarka, rukomet, odbojka, mali nogomet, samo su neki od sportova koji se igraju u toj dvorani, a kada se u računicu dodaju sati tjelesnog odgoja škole čija je dvorana, neki klubovi ostanu i bez termina za treninge pa su prisiljeni tražiti alternativu.

“Upravo na ovome igralištu gdje vi stojite tu smo započeli svoje korake”, rekao je Igor Karačić na dočeku srebrnih rukometaša u Mostaru koji je bio organiziran na betonskom igralištu u sklopu Sveučilišta.

Oni koji su “imali sreću” trenirati u tzv. dvorani također su na neki način trenirali na betonu. Dvorana je dugo vremena imala i zelenu podlogu koja je bila bliža betonu nego parketu.

U takvim uvjetima je u košarkaški svijet krenuo Bojan Bogdanović.

U mladosti se bavio nogometom, a na košarku se prebacio u 12. godini. Najsretniji je bio otac Mario koji ga je dugo pokušavao “slomiti”, a koji je i sam bio košarkaš, ujedno i strijelac prvih koševa na prvoj službenoj utakmici u povijesti Zrinjskog. Već tri godine kasnije, sa samo 15 godina, Bojan je debitirao za Zrinjski. Njegov talent privukao je pozornost i velikog Real Madrida koji ga je odlučio dovesti nakon samo jedne seniorske sezone. Otkupili su njegov ugovor i ostavili ga još jednu sezonu na kaljenju u Mostaru.

Ostatak priče je većini poznat. U Realu se nije uspio nametnuti, vratio se u Cibonu preko koje je otišao u Fener gdje se vidjelo da je prerastao Europu pa se 2014. otisnuo u NBA. Karijeru u najjačoj ligi na svijetu započeo je u Brooklyn Netsima koji su u to vrijeme bili teški krš što mu je na neki način i osiguralo veću minutažu, a igre u crno-bijelom dresu su mu donijele angažman u Washingtonu gdje su ga vidjeli kao kariku koja će im pomoći napraviti iskorak u playoffu.

To se nažalost nije dogodilo i nakon loše odrađenog doigravanja Wizardsi su odbili potpisati produženje ugovora. Novu priliku za dokazivanje morao je potražiti na drugoj adresi. Spakirao je kofere i preselio u Indianu.

U Pacersima je kroz dvije godine potvrdio da je riječ o velikom radniku koji zaslužuje mjesto u momčadi koja igra u playoffu (iako je u njemu i dalje ostao dužan), posebno nakon što se ozlijedio Victor Oladipo. Bojan je tada preuzeo mnogo na sebe, pokazao GM-ovima diljem lige što može, a to je na kraju rezultiralo s četverogodišnjim ugovorom i 73 milijuna dolara koje je pred njega iskrcala Utah.

Nije trebalo dugo da se nametne u Salt Lake Cityju i opravda uloženi novac. S 21 poenom u prosjeku i 42,5% šuta za tri postao je drugi najbolji strijelac Jazzera. Nadali smo se da ga to može odvući na All-Star i natjecanja u tricama, ali je opet izvisio.

Buddy Hield, Trae Young, Joe Harris, Zach LaVine, Davis Bertans, Duncan Robinson, Devonte’ Graham, Devin Booker, sve su to dobri šuteri koji su zaslužili poziv, ali je porazno da među njima nije bio i Babo, pogotovo kada se u obzir uzme podatak da je zabio 169 trica iz 398 pokušaja. Sedmi je u ligi po broju ubačenih trica, prosječno zabija 3,2 trice po utakmici iz 7,5 pokušaja, a na listi igrača koji šutiraju minimalno 40% za tri i da su zabili više trica od njega je jedino Robinson.

Nažalost, ni to nije bilo dovoljno za poziv na All-Star, ali možemo sa sigurnošću reći da Bojana to neće poremetiti ili obeshrabriti. Možda je floskula, ali Bogdanović je već uspio. Talentom i radom se preko mostarskog betona probio do najjače lige na svijetu u kojoj ne prestaje oduševljavati. Uspio je iz grada koji i dalje nema svoju dvoranu, ali djeca svejedno počinju trenirati košarku upravo zbog njega jer je dokazao da se može uspjeti čak i bez pravih uvjeta.

U Hercegovini i Hrvatskoj je obožavan, jednog dana će doći i priznanje NBA lige, a ako ono kojim slučajem i ne dođe, Babo se neće previše sekirati jer kako je i sam najbolje sročio u komentaru na našem Instagramu:

“Vrijedi više podrška svih vas, nego njihov smrdljivi poziv već drugu godinu zaredom.”

Košarkašku loptu zamijenio tipkovnicom. Počeo navijati za Boston zbog loga i parketa TD Gardena, ali se ubrzo zaljubio u igru Paul Piercea koji je postao njegov put, The Truth i život.

2 komentara

Ostavite komentar