Arhitekti (ne)uspjeha

Arhitekti (ne)uspjeha

Tržnica u ligi se zakuhala te naši najdraži Shams i Woj imaju nadmetanje na Twitteru tko će više vijesti obznaniti žednim NBA fanaticima. Žednima vijesti i transfera, drame, novih potpisa te bogaćenja resursima. Nije nas iznevjerila jer unatoč tome što draft klasa te klasa slobodnih agenata nije bila nešto bogata, novac se svejedno potrošio.

Osobe zadužene za to kome će taj novac ići su generalni menadžeri. Kroz povijest lige možemo tražiti primjere šampiona, ekipe koje su osvajale naslov i što je sve bilo potrebno da se dođe do tog cilja. Jasno je da je količina talenta na parketu presudna, ali od vrha do dna su apsolutno svi detalji bitni. (Ne)sreća, ozlijede, ega, karakteri, vlasnici, menadžeri, treneri. Sve se treba poklopiti da bi došli do kraja, ali ono najvažnije, oni koji su u moći da stavljaju određene igrače na parket su generalni menadžeri.

Nije slučajnost što su Lakersi aktualni prvaci ili što su Spursi početkom milenija imali dinastiju. Imali su vrhunske igrače koji su bili presudni, ali ti igrači su nosili boje tih franšiza jer su ih Pelinka i Bufford tamo doveli/draftali. Učinak koji ljudi koji vrše tu funkciju imaju na franšizu je nepojmljiv. Svojim potezima mogu osakatiti ili osokoliti ekipu kroz cijelo desetljeće. Postoji mnoštvo načina ili puteva za slaganje ekipa. Nekima je s obzirom na lokaciju i ime lakše dok se neki moraju jače potruditi doći do krajnjeg cilja. Ono najvažnije je da GM ima jasnu viziju i način rada putem kojeg želi graditi momčad.

Rob Pelinka je budimo realni dobio na lutriji jer je LeBronova volja bila doći u Kaliforniju. No, LeBron sam po sebi nije dovoljan, potrebno je stvoriti okosnicu igrača oko njega koji mu pašu sa svojim setom vještina, a upravo je to Pelinka napravio. Razmijenio je „budućnost” Lakersa za jednog igrača te je pretrpio teške kritike. Doveo je par pojedinaca s lošom reputacijom i koji si bili stigmatizirani od strane medija.

No ostao je dosljedan svojim odlukama i godinu dana kasnije se okitio naslovom prvaka. Više nitko ne plače za Lonzom i Ingramom. Nije da je bilo razloga za tim prvotno. Osobno bi ih odvezao na aerodrom te postavio crveni tepih za dolazak Davisa. Nije prestao ni nakon osvajanja naslova jer je doveo svježe krvi koja će pomoći u obrani titule. Akvizicije Schrodera i Harrella te dovođenje Matthewsa su zaista solidni potezi te će ulazak u novu sezonu čekati s pole positiona.

Činio je win now poteze, a na drugoj obali države je to došlo do glave i Jonu Horstu, GM-u Bucksa. Nedavno je odlučio dati hrpu resursa za Holidaya u nadi da će tim potezom podići plafon momčadi te dati do znanja Giannisu da je Milwaukee destinacija za njega. Naišao je na poprilično negodovanje te sprdanje, ali zar je stvarno previše dao? Otišlo je truplo Bledsoea, Hill te izbori drafta koji će vrlo vjerojatno biti u rasponu 28-30. Nazad su dobili igrača koji je odličan fit Giannisu, All Defense tip igrača sposobnog čuvati najbolje protivničke bekove. U napadu može preuzeti teret kreacije te je pouzdan šuter za tri poena. Podiže plafon ekipe značajno te su po meni prvi kandidat za finale s Istoka. Znate kada su Bucksi posljednji put bili konkurentni?

U vremenima Kareema, igrača kojeg su birali na draftu i koji ih je kasnije napustio za zelenije pašnjake. Nakon njega je bilo dugo razdoblje suše, puno mučenja i promašaja, gledanja Monte Ellisa i Jenningsa kao 1-2 punch. Kada konačno dobijete prozor za naslov i franšiznog igrača, onda činite apsolutno sve da ga zadržite, a taj potez čini upravo to.

U istoj toj konferenciji se konkurencija malo zaoštrila. Nakon što je Sam Hinkie izgnan iz lige, Sixersi su godinama lutali u potrazi za sposobnim rješenjem na toj vitalnoj poziciji. Neko vrijeme je tu dužnost obnašao famozni Colangelo te njegovi veliki ovratnici koji je bio više zauzet omalovažavanjem vlastitih igrača na socijalnim mrežama nego svojim poslom. Nakon tog fijaska došao je bivši igrač, Elton Brand koji je samo potpisivanjem Horforda osakatio roster te onemogućio momčadi da ispuni svoj potencijal. Konačno su sami sebi dali šansu dovođenjem pravog stručnjaka koji zna što radi.

Morey je nedugo nakon što je napustio plamen Rocketsa pristupio novom izazovu u karijeri. Raspetljao je kaos koji su nesposobnjakovići prije njega napravili te je u tjedan dana udario temelje ekipi i otvorio im put da maksimiziraju svoje talente. Poslao je Horforda i njegov masivan ugovor put Oklahome u vječna lovišta, na groblje toksičnih ugovora. Doveo je pouzdanog 3&D igrača u Dannyju Greenu te (po)najboljeg šutera lige, Setha Curryja koji gađa nevjerojatnih 50% na otvorenim šutovima za tri poena. Draftao je Tyresea Maxeyja s Kentuckyja koji je odličan fit za ekipu te će se sa svojim stilom igre vrhunski uklopiti u momčad.

Uz sve to uzeo je Howarda Lakersima te si dodao pouzdanog zamjenskog centra koji može poslužiti na 10-ak minuta po večeri.  Tko bi rekao da sve što moraš napraviti kada ti je jedan od najboljih igrača ne šuter, okružiti ga upravo njegovom najvećom slabošću, šutom. Morey je u svega par dana drastično popravio roster, a ono najbolje tek slijedi jer njegova najveća snaga leži u pronalasku igrača za popuniti rubne dijelove rotacije.

Nažalost po druge ekipe lige, nemaju svi tako sposobne čelne ljude te se neke momčadi još oporavljaju od poteza koje su povukli bivši zaposlenici. Jedna od takvih je i momčad iz New Yorka, Knicksi. Godine i godine nemara te loših odluka su došle na naplatu te se sada čiste loših ugovora i okreću mladosti te pravom rebuildingu. Još se sjećam dana kada je Phil Jackson potpisao Joakima Nou na četiri godine pritom mu plativši 72 milijuna dollara. Nastupio je u svega 58 utakmica u tom periodu, a za samu momčad je bilo bolje da se ni u tim utakmicama nije pojavio s obzirom na razinu igre koju je pružao.

To je samo jedna kap u oceanu loših odluka koje su tu franšizu sveli na koljena. Srećom po njih nazire se sunce jer čak dvije godine nisu dali tako loš ugovor te su se okrenuli pametnom poslovanju. Na trenutak sam se zabrinuo da će posrnuti kada su krenule kružiti o Westbrooku, ali su ipak odustali. Ostala je još jedna nagazna mina, ali zahvaljujući mrskom neprijatelju iz 90-ih i to su izbjegli. Govorim o ekipi Hornetsa koji su odlučili dati 120 milijuna dollara kroz četiri godine za igrača koji uz sve dužno poštovanje ne vrijedi te novce. Hayward nije više isti tip igrača koji je bio u Uti i tu mu nemamo što zamjeriti jer su ozlijede sastavni dio sporta. Izgubio je dozu atleticizma i nema više tu dozu drskosti te agresivnosti u napadanju obruča koja ga je nekoć krasila. Mentalno je to ogromna prepreka i ne možemo ga kriviti.

Ali možemo realno, poslovno sagledati sve prednosti i nedostatke koje ima kao igrač, a GM Mitch Kupchak je očito to gledao kroz neke roze naočale. Da bi uopće mogli potpisati Haywarda prvo su morali waivati Batuma koji je bio prijašnje krilo koje su debelo preplatili. Jasno mi je da te omanje franšize nemaju taj luksuz i moć privlačenja zvijezdi, ali ovakvim potezima si stavljaju ruke u lisice i sami sebi otežavaju život. Hayward ulazi u kritične godine te će s godinama ovaj ugovor izgledati samo sve gore. Talentom im ne pomiče kazaljku nikamo jer je u najboljem slučaju rubni all star tip igrača. Ne možemo zanemariti i te učestale ozlijede zbog kojih je više van parketa nego na njemu. Ovim potezom ih čeka još jedan period čistilišta kao što je to bilo s Kembom na kormilu. Životarenje na rubnim mjestima koje vode u doigravanje, a sada možda ni to s obzirom na to da se Netsi vraćaju kompletni, a Hawksi pojačani u novu sezonu.

Kupchak ima povijest takvih odluka, sjetimo se samo potpisa Mozgova i Denga za Lakerse. Oni su se srećom nekako oporavili od toga, ali čak i njima su trebale godine i godine. Nekako sumnjam da će Charlotte isto tako brzo okrenuti brod u boljem smjeru. Još jedna turobna momčad iz te konferencije su Pistonsi koji su odlučili potpisati najlošije centre slobodne na tržnici. Ne samo jednog, sve. Jedinog talentiranog, vrijednog čuvanja su pustili da ode u Rocketse. Wood je pokazao naznake pravog talentiranog visokog igrača koji može sve u obrani i napadu. Od čuvanja obruča do šuta s perimetra, preuzimanja nižih igrača te post up izolacija.

Čemu zadržati tako nešto kada možeš gledati Masona Plumleeja kako dominira sa svoja 4 poena i 3 skoka po utakmici. Potpisali su Jeramija Granta na tri godine s pozamašnom cifrom od 60 milijuna. Puno ili malo? Još je rano za donositi sud, Grant je vrhunski igrač, ali je također igrač konteksta. Nije izražena napadačka opcija koja sama po sebi nosi napad momčadi. U prošlom doigravanju je bio igrač koji je najviše vremena u obrani provodio na protivničkim najboljim igračima, od Mitchella do Davisa. Tu njegova svestranost dolazi najviše do izražaja. Pritom je gađao blizu 40% za tri poena tako da tu ima materijala i nade za bolje sutra. Ali to sigurno neće doći kada će igrati u zakrčenom reketu Pistonsa zbog toga što im GM nema vizije te potpisuje igrače samo da nešto potpiše da ima šefu što pokazati da je radio.

NBA tržnica često diktira sudbine mnogih momčadi, a generalni menadžeri su često na vrućim sjedalima prisiljeni raditi poteze koji će ih lansirati u orbitu ili na burzu rada. Njihova uloga je jedna od najvažnijih unutar momčadi jer oni su arhitekti. Slažu momčad od temelja kao što arhitekt gradi svoju zgradu. Ako krivo napravi nacrte ili postavi temelje, zgrada će se urušiti. Isto tako vrijedi za slaganje košarkaškog kolektiva.

Zato je svaki potez koji načine bitan za širu sliku. To je izuzetno nezahvalan i delikatan posao te su ti ljudi često zanemareni na kraju kada se slavi titula prvaka, ali su zato prvi na listi za odstrjel kada stvari pođu po zlu. Ne mogu imati puno empatije prema njima jer se ipak igraju s novcem od kuće, a nažalost ima puno više ovih negativnih primjera loših ugovora no nekih dobrih. Dok se samo sjetim slike Dumarsa kako drži dva telefona na uhu odjednom ili fijaska Kinga s Netsima kada je svojim potezom praktički Bostonu dao temelje za momčad koja će se boriti za naslov idućih 10 godina. No to je očito ciklus kroz koji većina njih mora proći, a mi se bar pritom možemo zabaviti gledajući kako se ekipe zakopavaju. Za svakog Prestija, Moreya i Griffina je tu jedan Billy King, Dumars i Phil Jackson.

Mora biti postojana ravnoteža u ligi jer ne mogu sve ekipe lige biti istovremeno dobre. Struje NBA lige se konstantno mijenjaju, tko zna, možda će i Knicksi ili Hornetsi jednog dana spadati u skupinu ekipa koje ću hvaliti zbog poteza koji su ih doveli do vrha. Do tad, uživajmo u ovogodišnjoj tržnici jer još nije gotovo,a NY ima najviše prostora na cap spaceu, pomolimo se.

    Ostavite komentar