Analiza susreta Toronto-New York i neki novi Raptorsi

Analiza susreta Toronto-New York i neki novi Raptorsi

U inače sporom danu u NBA ligi, mislim da sam uspio naći koliki-toliki gem. Iako je bilo boljih utakmica, meni je najzanimljivija bila gostovanje Knicksa u Torontu. Raptorsi su najbolja domaća ekipa u ligi, ekipa u možda najboljom formi u ligi, igraju kao preporođeni i izgleda da su ove godine, napokon, riješili da idu dalje od Cavaliersa. Sad, da li će to biti tako, to ostaje da se vidi, ali sigurno je da ekipa izgleda drugačije. Kako ne bi išao u previše detalja oko utakmice koja vas, vjerujem, većinom ne interesuje puno, našao sam par talking pointa koji su meni odskakali tokom utakmice.

Luke Kornet i vrijednost two-way ugovora

U New Yorku očigledno vole sladoled u kornetu! (ovim šalama me učio kolega Ante Kuštra, pa njemu prebacite sve kritike na humor) Luke je došao otprilike iz ničega, i ovo mu je bio debi u ligi. Kornet je na parketu proveo 22 minute, digao devet šuteva i završio s double-double učinkom, 11 poena i 10 skokova. Tome je dodao čak četiri blokade, i stvarno me impresionirao svojom igrom. Većinu ove produkcije je imao dok su Knicksi još koliko-toliko bili u utakmici, pa tako nose veću vrijednost. Pokazao je solidan range, a njegove fizikalije (216 centimetara visok, raspon ruku oko 220 centimetara) mu dopuštaju da bude stvarno odličan zaštitnik obruča. Ono za što su ga kritikovali prije samog drafta, na kojem nije niti izabran, je pokretljvost, a na ovoj utakmici je pokazao da je i na tome radio. Kako ne bi bilo da ja samo pričam, evo i par primjera odlične igre mladog centra i bivšeg studenta Vanderbilt sveučilišta.

https://www.youtube.com/watch?v=PyjGRb46tmI&feature=youtu.be

U prvoj situaciji vidimo kako se u tranziciji odlično snalazi, a izlazak i contest dosta visokog Jakoba Poeltla mu ništa ne smeta jer mu visina dopušta da šutira iznad ruku i viših igrača. Kredit treba dati i Lanceu Thomasu koji mu je dao solidno dodavanje baš gdje treba kako bi Kornet mogao da pogodi tricu. Isto tako, vrlo brzo je postavio noge u pravilan i očigledno dovoljno dobar položaj kako bi digao relativno nesmetanu tricu, nešto s čim imaju problema i dosta iskusniji igrači.

U drugoj situaciji već vidimo drugu stranu parketa. Ako pratimo Korneta čitav napad Toronta, pokazuje zavidnu količinu energije i pokretljivosti. Nakon inicijalnog pokušaja penetracije Dorella Wrighta koju je Kornet zaustavio zajedno s Timom Hardawayom Jr., Wrighta ponovno zaustavlja par sekundi kasnije, nakon što Hardaway pada na pump-fake. Kornet je ovdje uradio, u obje situacije, ono što uvijek treba da radi u obrani – koristi svoje duge ruke i dugo tijelo. Naravno, da je bio u pitanju bolji dodavač od Wrighta, možda bi našao Freda Van Vleeta u korneru, ali ovako je potpuno zaustavljen napad Raptorsa. Dosta pohvala zaslužuje, i van Korneta, čitava obrana Knicksa koja je pravilno odradila ovaj napad od početka do kraja.

Naravno, daleko od toga da će Kornet bili All-Star ili čak dostojna zamjena za ozlijeđenog Kristapsa Porzingisa, ali svakako je zanimljiv prospekt koji će, ako bude imao ovoliko prostora, dokazati zašto je trebao biti biran. 22-godišnji centar i sin bivšeg NBA igrača Franka Korneta je prospekt o kojemu ćemo, nadam se, još puno slušati u NBA krugovima.

U suštini, još veći uspjeh od Knicksa ima liga koja je uvela ove two-way ugovore koji se nekim ekipama očigledno isplaćuju. Da podsjetim, ovi ugovori znače da igrači igraju većinom u razvojnoj ligi (od ove godine, zbog sponzorskih obveza, G-liga) a svejedno dobijaju veću plaću jer igraju i u NBA ligi. Imaju pravo do 45 dana provesti u NBA ligi. Nikakvo vrijeme nije garantirano i ovi ugovori se ne računaju u salary cap, i mogu biti potpisani do dvije godine. Ovako, timovi ne moraju davati skoro milijun dolara igraču koji će većinu vremena provesti u razvojnoj ligi, i tako sebi, pa makar i minimalno, skraćivati cap. Ako se igrč dokaže, on može uvijek biti potpisan na puni garantirani ugovor s franšizom, ili nastaviti na two-way ugovoru dok se ne otvori mjesto na rosteru. Mislim da su igrači upravo poput Korneta snaga ovih ugovora i dokaz da se mogu isplatiti i igračima, i ekipama.

Toronto Raptorsi kakvim ih nismo znali prije

Evo, ako ćemo iskreno, ja sam dugo, predugo, izbjegavao da gledam ovu ekipu. Mislio sam da ću gledati iso akcije Kylea Lowrya i DeMar DeRozana, pokoju tricu dežurnih tricaša (ala CJ Miles ili eventualno Serge Ibaka) i da ću se generalno nagledati dosadne košarke. Međutim, ono što me dočekalo (istina, protiv ispodprosječne obrane Knicksa) jeste poprilično lijepa košarka od strane jedine kanadske ekipe. Ekipa koja je prošle godine držala fenjer ligi u asistencijama sada drži čisti prosjek lige s 15. mjestom, i skokom od čak 24.1% u broju asistencija u prosjeku. Trenutno imaju 1240 asistencija, što je otprilike 100tinjak manje nego što su imali prošle godine a još ima skoro 30 utakmica do kraja sezone. Što je različito od prošle godine?

Puno manje izolacija. Samo 5.7% akcija su im izolacije, za razliku od prošlosezonskih 8.5%, što je bilo dovoljno za šesto mjesto u ligi, dok ove godine drže 23. mjesto po toj statistici. Iako ih nisam mnogo gledao ove godine, mogu pokušati prosuditi da se puno više radi akcija dribble-drivea koji završavaju kick-outima na perimetar, što je povećalo i broj trica, posebno iz kornera. Šesti su u ligi po pokušanim, a sedmi po pogođenim trojkama, što su, u odnosu na prošlu godinu, skokovi od 32.1% i 28.6%, respektivno. Notorni ne-tricaš DeRozan je definitivno dodao tricu u svoj repertoar (doduše, s neimpresivnim procentom) i ova ekipa sada ima čak šest igrača s barem jednom trojkom po utakmici u prosjeku (Lowry sa skoro tri, Miles s 2.4, Ibaka s 1.4, VanVleet s 1.2, DeRozan s 1.1 i OG Anunoby s točno jednom). Osim njih, i Wright i Norman Powell (koji je izgubio mjesto u rotaciji) su blizu sa po 0.8 trica po utakmici. Procenat, timski, je na 24. u ligi, ali ovo je prva sezona kada ovaj core i ova ekipa masovno oslanja svoju igru na vanjski šut.

Međutim, van šuta, stvarno je impresivno kako se lopta kreće u napadu Raptorsa. Probat ću vam pokazati dva najčešća načina na koja dolazi do otvorenih trica u napadu Kanađana.

Prvi način je onaj koji je najčešći kada je u pitanju druga petorka Rapsa. Naime, VanVleet i bilo koji od dva visoka (Pascal Siakam ili Poeltl) rade visoki pick’n’roll i onda sve zavisi od sposobnosti centra ili visokog krila da čitaju igru. Poeltl je, barem u ovoj utakmici, obično odlučivao da ide u završavanje akcije, dok je Siakam (noć završio s pet asistencija) obično loptu dijelio slobodnim suigračima. Ovdje je slobodan bio rookie Anunoby, koji ove godine trice iz kornera rješava sa odličnih 43.8%. Ukupno je digao oko 50% svojih trica iz oba kornera.

Drugi način završava izgubljenom loptom, ali dodao sam ga jer je to najbolji primjer kako su otprilike radili Raptorsi. Handoffi blizu sredine parketa su uz svevoljene Warriorse postali normalna stvar su ovdje malo sporo počeli jer ostatak ekipe nije slušao Lowrya, ali kada akcija počne vidi se što je bio plan Toronta. Uradili su par dodavanja i onda je Wright krenuo u prodor prema košu nakon kojeg je, barem u ovoj utakmici, obično išlo dodavanje vani. To dodavanje je malo kasnilo, pa je Ibaka kasnio i sa dodavanjem u korner Lowryu, koji je fino vidio Wrighta pod košem ali je Michael Beasley stigao pokriti. Rezultat nije bio onaj kojeg su očekivali, ali lijep pokušaj svakako.

Klupa i dubina Toronto Raptorsa

Kada je na ljeto potpisan CJ Miles, znalo se da je to potez koji će još produbiti rotaciju Toronta, ali skok u igrama Wrighta i VanVleeta, te odlična igra rookie trice Anunobya, značio je da Rapsi imaju legitimnih deset opcija na rosteru koji mogu držati kvalitet igre. Petorka VanVleet-Wright-Miles-Siakam-Poeltl je ove godine odigrala 135 minuta i ukupno ima ofanzivni rejting od 121.1 i defanzivni rejting od 95.8. U čitavoj ligi, od svih postava koje su odigrale barem 100 minuta, imaju treći najbolji ofanzivni rejting te sedmi najbolji defanzivni. Što se tiče klupe ukupno, po poenima su ukupno osmi u ligi, a po +/- su prvi i to poprilično ubjedljivo (+3.6, dok drugi Rocketsi imaju +2.6). Osmi su u skokovima, sedmi u asistencijama, prvi u ukradenim loptama, drugi u blokadama, deveti  po procentu šuta iz igre,…ima tu još parametara, ali je lako shvatiti da su u Torontu očigledno našli kombinaciju koja im odgovara.

U ovoj utakmici konkretno, klupa Rapsa je ubacila 61 poen uz sedam trica, 18 asistencija i 24 skoka. S druge strane, klupa Knicksa je imala 35 poena, pet trica, devet asistencija i 17 skokova (od 17, Kornet je imao 10). Dakle, totalno su nadigrali klupu protivnika (i to nije rijetkost ove godine za Rapse), i tako pokrili relativno lošu noć svoje druge najveće zvijezde, Kyle Lowrya.

Iako je ovo originalno trebala biti analiza utakmice Knicks-Raptors, malo sam se previše razvezao o samim Raptorsima, ali to je nekako i bila ideja s kojom sam ušao u dublju analizu utakmice. O Knicksima je suvišno pričati jer su igrali bez par bitnih igrača (prvenstveno Porzingis i Enes Kanter), a i ovo nije sezona gdje ih treba dublje analizirati, jer bi to trebalo u budućnosti drugačije izgledati. Rapsi, s druge strane, imaju ovaj core već dugo vremena i ugovorima su vezani još barem par godina, pa je fer reći da će igra ovako izgledati i u narednim sezonama. Iskreno, iznenadio sam se kada sam upalio ovu utakmicu jutro nakon što je odigrana, ne znajući rezultat, i rezultat nije taj što me iznenadio. Iznenadila me igra Raptorsa koja me se dojmila, i mislim da ću ih gledati još ove godine, barem u postsezoni. Ako ostanu u ovoj formi, bilo bi nefer prema njima ne uključiti ih u priču za finale Istoka.

Život posvetio Real Madridu, NBAu, pisanju i svađanju na Facebooku. Pogledao White Men Can't Jump tisuću puta i ustanovio da je premisa filma izuzetno točna. Na basketu diže trice, a na Hoopsteru diže pritisak navijačima Knicksa jer je ludi fan Netsa.

    Ostavite komentar