Akcija “Abdikacija Kralja”: Bogdanovićeva obrana i McMillanova ključna prilagodba

Akcija “Abdikacija Kralja”: Bogdanovićeva obrana i McMillanova ključna prilagodba

U akciji „Abikacija Kralja“ šanse Pacersa kotiraju dosta dobro. Tko bi se tome nadao? Od ekipe kojoj se predviđalo da neće ni u playoffu završiti do 2:1 vodstva u seriji protiv LeBrona Jamesa i njegovih Cavsa.

Sinoćnju pobjedu Indiane obilježile su dvije stvari: 1) Bojan Bogdanović i njegova šuterska večer; 2) Prilagodba Natea McMillana u drugom poluvremenu.

Krenut ćemo od Bogdanovića i njegove predstave koja je razgalila naciju.

Sredinom sezone pisao sam o njegovim šuterskim predstavama kojima je impresionirao i o tome kako je u Indiani stavljen u povoljan kontekst da uspije, tako da nam ovakva večer više ne treba predstavljati iznenađenje jer je Bogdanović to što je: šuterski specijalist koji može „ubiti“ svaku momčad kada ima svoju večer. I sinoć smo vidjeli baraž trica iz svih situacija: catch and shoot, stepback, 4-point-play… Ono što mene u ovoj seriji kod njega najviše impresionira kada se radi o scoringu je sposobnost da napadne mismatch kada ga ima. Dok je to u ranijoj fazi karijere radio samo kroz post i protiv nižih igrača, ove se sezone oslobodio pa hrabro traži loptu i napada više ili sporije igrače poput Kylea Korvera ili Kevina Lovea.

Konzultirao sam brojke da provjerim kako šutira protiv koga i to izgleda ovako: 6/8 realizacija protiv Korvera, 3/6 protiv Lovea, 5/8 protiv Rodneyja Hooda.

Ono što bi nam trebalo više biti iznenađenje je njegova obrana u ovoj seriji, a tu moramo u obzir uzeti kontekst.

Vidim da se dosta zadnjih dana poteže pitanje je li Bogdanović napredovao obrambeno, i je li bolji ove sezone nego prijašnjih u tom dijelu igre. Brojke su nekako neodređene. Možemo pronaći neke defanzivne statse koji govore u prilog tome da se popravio, a neke da je ostao jednako propustan.

Ja bih to nekako ovako sumirao, što se barem brojki tiče: Bogdanović ima puno bolje timske defanzivne brojke nego individualne. Recimo, obrana je i u regularnoj sezoni i u playoffu bolja kada je on na parketu nego kada je na klupi. Na drugoj strani i dalje je debelo ispodprosječan i bilježi neke od najlošijih rezultat u ligi kada recimo treba braniti izolacije ili spot-up. Tu će uvijek do izražaja dolaziti to što nije eksplozivan i atleta i od toga ne treba bježati niti njegovu obranu mistificirati.

No, činjenica je sljedeća: LeBron James u 3 utakmice protiv Bogdanovića šutira 9/22 iz igre. Upravo taj detalj – da Bojan čuva najopasnijeg protivničkog strijelca – je ključan u razumijevanju defanzivnog konteksta po pitanju Bogdanovića. Ne samo da je Babo u Pacersima postavljen u pozitivan napadački kontekst i momčad igra stilom koji mu odgovara, nego je i defanzivno dobro sakriven, uvjetno rečeno.

O čemu se radi?

U prijašnjim sezonama i momčadima za koje je igrao Bogdanovića su treneri uvijek stavljali ili pokušavali sakriti na najbezopasnijim napadačima protivnika. To od njega možda nije tražilo puno 1 na 1 obrane ali se tražilo dosta timske aktivnosti na pomaganjima, rotacijama i slično, na što on nije bio u stanju odgovoriti upravo zbog manjka eksplozivnosti i atleticizma. Bogdanović nije igrač koji će stići pomoći na ulazu iz kornera, a onda se rotirati odmah potom prema tom istom korneru na šutera. Nije, jer nema brzinu za to, i protivnici su to koristili na način da su mu prodavali backdoor cutove, stavljali ga u situacije da trči za protivnikom kroz blokove, što nisu njegove jače strane.

U Pacersima, Bojan je kao najviši perimetar igrač u startnoj petorci dobio zadatak uvijek paziti najopasnijeg strijelca protivnika, bio krilo ili bek. McMillan je procijenio da će tako lakše sakriti njegov manjak brzine i timsku obranu učiniti čvršćom. Timska obrana Pacersa je sjajna, imaju odličnu kemiju i vrhunski fajterski pristup kroz cijelu sezonu, što je zasigurno pozitivno utjecalo i na Bogdanovića.

Ovo kako oni igraju protiv LeBrona i napada Cavsa je odličan primjer timske obrane koja ima dobar plan i oslanja se na povjerenje suigrača i timski rad s dosta pomaganja. Bogdanović je na LeBronu i odrađuje inicijalni posao. Od njega se traži da ga uspori koliko može, igra bez faula, fronta ga kada ovaj želi primiti loptu u postu. Bogdanović je dovoljno visok i snažan da to odradi. Ali to je samo jedan dio obrane jer u konceptu sudjeluje svih 5 igrača. Victor Oladipo čeka na strani bez lopte da presječe LeBronova dodavanja, Myles Turner je uvijek parkiran blizu obruča spreman biti posljednja linija obrane i osigurač, a Thad Young i Darren Collison preuzimaju, rotiraju i prilagođavaju se razvoju situacije.

Da sumiram. Bojan da je u bilo kojoj drugoj roli osim ove gdje je izravno zadužen za najboljeg protivničkog strijelca s perimetra, ne bi bio ni blizu tako pouzdan defanzivac. Možda zvuči paradoksalno zbog njegovih „tankih“ defanzivnih predstava od prije koje su nam se urezale u podsvijest, ali je tako. McMillan ga je sakrio tako što ga je stavio na vjetrometinu.

Iskreno, ja sam očekivao da će sama ta činjenica da LeBrona čuva Bojan biti dovoljna da se Cavsi u 5 utakmica prošetaju ovdje. Pogriješio sam. Podcijenio i Bogdanovića, i McMillana i timsku obranu Indiane. Babi respect i kapa do poda jer čuvati možda i najboljeg igrača na svijetu, jednog od najboljih igrača ikad, a istovremeno strpati 30 poena i donijeti pobjedu svojoj momčadi je velika stvar. Ogromna. Da više ništa ne napravi do kraja serije (gluho bilo) on je svoju plaću i za iduću sezonu zaradio.

A sada kada sam obavio građansku dužnost vrijedi se posvetiti i drugom detalju.

Cleveland je u ovoj seriji odlučio Oladipa, najopasnijeg napadača i najboljeg kreatora Pacersa, kada kreira iz picka braniti udvajanjem. Time žele postići da je lopta što manje u Dipovim rukama, da je se što prije riješi i odgovornost kreacije napada prebaci na suigrače. U prvoj utakmici Cavsi su izgledali očajno protiv Oladipa. U drugoj nešto bolje ali samo zato jer je propustio skoro cijelu prvu četvrtinu zbog problema s osobnima. U trećoj su imali polovičan uspjeh.

U prvom poluvremenu ta je obrana picka funkcionirala jako dobro. Love se pojavljivao u razini bloka Pacersa, agresivno sa svojim bekom udvajao Oladipa koji se ili nije stizao pravovremeno riješiti lopte ili je slao loša dodavanja suigračima. Istovremeno, obrambene rotacije u pozadini Clevelandove obrane bile su jako precizne i brze. Napad Pacersa bio je ugušen:

Zbog agresivne obrane Cavsa Pacersi su zabili samo 40 poena u prvom poluvremenu, izgubili su čak 10 lopti iz kojih je Cleveland mahom poentirao iz kontri i polukontri i na poluvremenu su gosti vodili s čak +17.

Na poluvremenu je McMillan napravio ključnu napadačku prilagodbu. Gotovo je u potpunosti odustao od pick igre, a onda i kada bi je Oladipo vrtio puno pametnije se rješavao lopte i tražio otvorene suigrače.

Umjesto da nastave s pick and rollom Indiana se više okrenula korištenju Oladipa tako da ga stavi u akcije bez lopte kao što je ova:

Druga opcija je bila da Oladipo odmah nakon napadačkog skoka napada svog čuvara iz polukontre na nepostavljenu obranu ili iz izolacije na postavljenu. Bilo je samo važno da ne dovlači screenera u dva na dva igru:

Oladipo i McMillan su s ovim potezima samo tako pokrenuli napad Indiane, smanjili zaostatak, a onda su se trice Bogdanovića i obrana pobrinuli za ostalo.

Pacersi imaju 2:1 i njihova misija svrgavanja Kralja se nastavlja.

Povijest i filozofiju zamijenio košarkom. Fah idiot postao, košarkaški junkie od glave do pete. Analitika ispred "pjesništva", napad osvaja naslove, Run&Gun baby. Vođa navijača Atlanta Hawksa na Balkanu.

    Ostavite komentar