AFTERMATH

AFTERMATH

Drugi je mjesec, povratnički Hoopsterov kviz je privukao svjetla javnosti i jedan prosječan fan NBA lige se zainteresirao za sudjelovanje, no ništa ne ide bez prijašnjih konzultacija s pogledima na velike razmjene prošlog ljeta, kako to obično biva kod „derbi“ navijača.

„Što kažeš, Minnesota je sigurno najjača u obrani s Jimmyjem Butlerom, Thibs je opljačkao Chicago u tom tradeu, najbolji trener lige.“

„Pa…zapravo Wolvesi imaju tek 24.obranu lige, a Butler i Towns im nose odličan napad.A za pljačku nisam siguran, Kris Dunn ima 10 poena više u prosjeku nego prošle sezone, Lauri Markkanen je skinuo sve rookie rekorde koji su vezani uz šut za tri poena, a Zach Lavine se vratio nakon ozljede i izgleda sve bolje. I vjerojatno će dobiti lutrijski izbor na draftu.“

„Dobro, ali zato Cavsi sigurno napadaju naslov s Isaiahom Thomasom i Jaeom Crowderom bez onog pimplaroša lopte od kojeg moja baba bolje igra obranu. Još su se ponovno ujedinili King i Flash uz Rosea, tko im išta može.“

„I ne baš, imaju predzadnju obranu lige, LeBronu Jamesu je zanimljivije dizajniranje tenisica od igranja obrane, a ostali izgledaju kao igrači ABA lige. Oklahoma im je u jednoj utakmici ubacila čak 148 poena. Zato su vjerojatno i razmijenili Thomasa, Crowdera, Wadea i Rosea  na trade deadlineu, tako da sad imaju skroz novu momčad. A Kyrie Irving drži Boston na prvom mjestu Istoka i imaju najbolju obranu lige.“

„Ma to je onaj Kevin Love kriv, rupa najobičnija…E tu sam te čekao, Thunder razvaljuje, a gdje neće kad su se rješili Cigladipa i ona 2 metra drva te doveli igračinu Paula Georgea, žalit će Indiana za njim..“

„Čuj, Indiana ima pobjeda kao i Oklahoma, Victor Oladipo je postao All-Star, a Domantas Sabonis s klupe donosi 12,5 poena uz 8 skokova. Često nadigra i Mylesa Turnera.“

Biiiiiip. Kratka linija.

Razmjene tri superzvijezde (sorry Melo, nisi više superzvijezda) ovog ljeta su mnoge navele na svakakve špekulacije, razlike u cijeni su bile više nego očigledne i rezultati su se jedva čekali. I ispali su veoma neočekivani, bar za većinu. Prošli smo polovicu sezone pa ih možemo uzeti u obzir kao relevantne i napraviti neku post-analizu  ljetnjih razmjena. S obzirom na to da su Chris Paul i Gordon Hayward potpisali kao slobodni agenti, njih ne želim uvrštavati. Odnosno, Paul je potpisao putem sign and trade opcije, a Hayward je otpao za sezonu, pa ću ih izostaviti. Također smo prošli i turbulentan trade deadline , kojim će se kolege pozabaviti, a ja ću glumiti generala nakon bitke i komentirati rezultate spomenutih razmjena.

Trade IIsaiah Thomas, Jae Crowder, Ante Žižić, Brooklyn Nets first round pick za Kyriea Irvinga

S obzirom na to da su se Cavsi riješili Thomasa i Crowdera, nema velike potrebe za analizom njihovog utjecaja u Cavsima. Valja napomenuti kako nijedan nije odigrao blizu očekivanome, Crowder je selio od pozicije do pozicije, od startera do klupe i kao vjerojatno jedini igrač koji se trudio u obrani često je prolazio kroz Sizifove muke. Napadački je pao s 13 na 8 poena po utakmici, a šuterski s odličnih 40%  na 32% što je ispod prosjeka i uz LeBrona teško prihvatljivo. Thomas je bio u pogonu tek oko mjesec dana, što je olakotna okolnost s obzirom na težinu ozljede koju je imao, ali kad je bio na terenu Cavsi su igrali gore napadački i obrambeno, ostvarujući net rating od -16. Gledajući neku širu sliku, zadržali su pick Netsa te ako zbog asseta koje su dobili indirektno od Irvinga  uspiju održati tlo pod nogama nakon eventualnog LeBronovog odlaska ili čak ostanka, teško ih je smatrati  gubitnicima u ovoj razmjeni. Ipak, i s Irvingom su imali iste sistemske probleme, te jedini gubitnik može biti LeBron jer je ostao godinu duže nego što je trebao.

Irving se u Bostonu našao u neugodnoj situaciji odmah na početku sezone, ozljedom Haywarda sav teret napada je pao na njega, a očekivanja u obrani su naglo porasla. Napadački nije zakazao, brojke su identične onima iz prošle sezone. Postiže 25 poena uz 5 asistencija, skoro 50% šuta i 40% za tri, te se istaknuo kao lider napada koji postiže 104 poena na 100 posjeda, dovoljno za 20. napad lige. Ono što je fascinantno, podigao je efikasnost još više, true shooting je prešao 60% i sada pričamo o rijetko elitnoj napadačkoj opciji (TS od 60% uz 30%+ potrošnje napada još samo imaju LeBron, James Harden i Giannis Antetokounmpo). Dakle, bez Irvingove genijalnosti, Boston bi napadački bio još niže.

Ono čime je taj podvig još više nevjerojatan su okolnosti. Svaka čast Bradu Stevensu na trenerskoj genijalnosti, Alu Horfordu na napadačkoj svestranosti i mladom Jaysonu Tatumu kao i Jaylenu Brownu, ali razlika u spacingu i napadačkim opcijama poput LeBrona i Lovea koje su kao magnet privlačile protivničke obrane, te razlike su ogromne. Kao i one između Brkovog napadačkog sustava u kojem Harden igra te Giannisovih fizičkih predispozicija. Dobro, Irving igra u djelomično pokretnom napadu koji pokušava što više smanjiti nedostatak spacinga, ali to ići uspoređivati s napadom Cavsa koji koliko god bio osporavan,  u Finalu je trpao 116 poena na 100 posjeda Warriorsima, najboljoj obrani lige je suludo. Upravo zato ove Irvingove brojke dostižu još veću vrijednost. No dobro, za njegov napadački potencijal se odavno znalo i možda se zato te brojke ne doživljavaju u mjeri u kojoj bi trebale. Ipak, učinak zbog kojeg se Irving nalazi u užoj raspravi za MVP-a je onaj na drugoj strani terena.

Boston ima prvu obranu lige, jedinu koja prima manje od 100 poena na 100 posjeda. Irving nije predvodnik te obrane, nije ni među najboljim defanzivcima, ali za nekog tko je do jučer smatran najgorim obrambenim playom lige, više je nego solidan. Ove sezone je ostvario 2,4 defensive win sharea, najviše u karijeri, a tek smo prošli polovicu sezone što je samo jedan indikator obrambenog napretka. Naravno, nije se Irving preko noći pretvorio iz minus obrambenog u plus obrambenog igrača, velike zasluge idu Stevensu koji je stvorio čvrst sustav s kvalitetnim krilnim stoperima u Brownu i Tatumu te Horfordu kao mozgom obrane i kandidatom za obrambenog igrača godine. No to je upravo ono što je Irvingu i trebalo, solidan obrambeni sustav gdje se zna kada se preuzima, kad prolazi ispod ili poviše bloka i gdje postoji međusobna komunikacija za razliku od Clevelandove obrane jer košarkaški IQ i fizikalije za igrati obranu je uvijek imao.

Upravo kombinacija genijalnog napada i poboljšanoj obrambenoj igri, Irvinga svrstava među uže MVP kandidate. Simbioza gdje se Irvingu omogućava da bude samo sistemski kotačić s podrškom u obrani, a nositelj napada je Boston i dovela do trenutnog prvoj mjesta na Istoku. Oni su apsolutni pobjednici ovog tradea. I to bez obzira desio se u Clevelandu još veći raspad ili čak novi naslov, Danny Ainge je usadio čvrsto korijenje u biljku koja već cvijeta, a plodovi se već naziru.

TRADE II: Paul George za Victora Oladipa i Domantasa Sabonisa

Sjećate se kad sam spomenuo LeBrona, Hardena, Giannisa i Irvinga kao jedina 4 igrača s potrošnjom većom od 30% te true shootingom većim od 60%? E pa, Oladipo uz 30% potrošnje ima 59,5% TS što ga je za malo izbacilo iz elitne postave. Prevedeno, Oladipo se iz sumnjivog šutera i igrača kojem je na čelu pisalo da mu je suđena uloga šestog igrača s masnim ugovorom, a zatim angažman u Kini i prepričavanje unucima Chanu i Joeu kako je bio 2.izbor i buduća zvijezda dok ga Orlando nije zajebao, pretvorio u igrača oko kojeg si spreman graditi franšizu. Da, toliko je postao dobar. Povećao je potrošnju, efikasnost i svaki bitan statistički parametar, a s njim na terenu Indiana je bolja za 17 poena na 100 posjeda nego bez njega.

Jasno, nije se sve dogodilo samo od sebe, Oladipo je prije svega stavljen u solidan napadački sustav. Nate McMillian je prošao preobrazbu iz kukca u leptira, prihvatio današnje napadačke trendove i uz solidno sastavljen roster (po ulogama) Oladipo je postao prva violina. Znalo se da će imati loptu u rukama s obzirom na to da je Darren Collison ipak primjereniji ulozi back up playa, te da ne može nositi primarnu kreaciju. No, Collison je uz Bojana Bogdanovića i najpouzdaniji šuter za tri u Pacersima što je Oladipu otvorilo prostora za operiranje. Savršen balans je ostvario i uz Mylesa Turnera i Sabonisa u PnR igri, gdje Turner više voli poppati, a Sabonis rollati. Nema igrača koji se nalaze u konfliktu zbog sličnih karakteristika, svatko zna svoje mjesto i sve to u kombinaciji s modernim trendovima forsiranja napada na nepostavljene obrane, Pacerse je dovelo do 6.napada lige.

No, unatoč balansu i modernim trendovima, to ne bi bilo moguće bez Oladipove evolucije. S 39% šuta za tri i 45% s mid rangea, Oladipo je dosegao elitnu šutersku razinu s kojom je u stanju kazniti svaku obranu. U kombinaciji s već prije poznatim slasherskim sposobnostima, dovelo je do spomenute efikasnosti. U tranziciji ga je teško pratiti, u obrani PnR-a ako mu prolaziš ispod bloka, kaznit će te tricom, ako mu prolaziš poviše, projurit će prema reketu, a ako preuzimaš, iskoristit će missmatch. U svakom smislu se nametnuo kao vođa ekipe i zasluženo je All Star, a Pacersi su dobili temelj kojem se nisu ni nadali. Nepravedno bi bilo izostaviti Sabonisa, koji je ipak pokazao da ima nešto u njemu. Maklo ga se od nametnute role stretch četvorke koju je igrao u Oklahomi, pomaklo na poziciju više gdje se i pronašao. Već sam spomenuo da se snalazi kao roll man, odakle zna i poentirati na obruču kao i asistirati za suigrača. Hvata 18,5% dostupnih skokova što je čak za 5% više od Turnera, i dok vjerojatno nikad neće biti dobar obrambeni igrač kao Turner, kao glue guya ga čeka duga karijera u ligi.

Kad se ovako postavi, ispada da su Pacersi dobitnici razmjene. Da, u borbi su za prednost domaćeg terena u doigravanju, kao i Oklahoma, ali George cilja puno više. Paul George nikad nije bio dovoljno dobar ball handler i kreator da bude primarna opcija, barem s loptom u rukama. Sva medijska pozornost koja se stvorila oko njega je nakon određenog vremena počela davati kontraefekt, i George se nerijetko prošle sezone spominjao kao jedan od najprecjenjenijih igrača lige. Izgledalo je da godinama stoji u mjestu u Indiani, da nema više igračkog napretka, a timskih rezultata nigdje. To je djelomično istina. Jer kao što sam rekao, George nikad nije bio dovoljno dobar kreator za prvu opciju s loptom u rukama, a danas ako želiš imalo ozbiljnije rezultate (više od prve runde) moraš imati odličnog igrača koji zna s loptom u rukama. Zato je George vjerojatno najbolja, najfleksibilnija i najkompatibilnija druga opcija koju možeš imati u ekipi. Pogotovo uz Russella Westbrooka.

Napadački, George i Westbrook su idealan fit. PG kao šuter i sekundarni kreator idealno nadopunjuje Westbrookove egocentrične napade. No, napad nije najveća Thunderova snaga, dijelom zbog Billyja Donovana i njegovog manjka kreativnosti, dijelom zbog manjka lopti. Thunderova snaga leži u obrani, a George je velik razlog zašto. Vodeći je strijelac lige u ukradenim loptama, uvijek brani protivničko najbolje krilo, fantastično čita igru kao korektor i profilirao se u kandidata za DPOY.

Na prvom videu, preuzima Draymonda Greena na postu, Green nema apsolutno nikakve šanse za realizaciju protiv Georgea i opravdano traži Stephena Curryja na drugoj strani terena kojeg Westbrook uspijeva pokriti, no Curry drivea prema košu i planira dodati Zazi na zicer, međutim George pravovremeno sječe liniju dodavanja. Lopta ipak ostaje kod Warriorsa, a George se ne vraća na svog igrača (Greena) već ostaje u sredini vidjevši da je Melo preduboko izašao na Duranta, koji dodaje Greenu na otvorenu tricu koju promašuje. Odlično postavljanje, pravovremena reakcija i prava odluka Georgea, zahvaljujući visokom obrambenom IQ-u.

Sljedeća dva videa pokazuju obranu na Durantu i Curryju, dva najbolja igrača Warriorsa. Duranta dočekuje u njegovoj omiljenoj poziciji, visokom postu gdje 99% ljudi nema šanse za išta braniti zbog krakatih ruku s kojima može u bilo kojem trenutku zabiti šut preko ruke i eksplozivnog prvog koraka s kojim bi probio i američki FED. No, George mu ne ostavlja nimalo prostora za šut, tjera ga na ulaz gdje odlično brani polaganje na obruču koje promašuje jer se PG nije centimetra odmaknuo. Takvu vrstu obrane na Durantu je možda LeBron James  bio sposoban igrati u najboljim danima, a danas takvo nešto možemo očekivati samo od Kawhija Leonarda.

Nakon PnR-a preuzima Curryja i agresivnom obranom, ne ostavljajući milimetra za prolaz ga prisiljava na dodavanje. Međutim, odmah pri dodavanju se postavlja off ball screen kojeg Curry odmah koristi, no George je spreman, izbjegava blok i dugim rukama uspijeva totalno poremetiti Curryju izbačaj lopte. Opet, odlično preuzimanje i postavljanje, brza reakcija i kontestiranje šuta.

Dakle, može igrati bilo koju obrambenu rolu koju mu je momčad namijenila, kao stoper, korektor ili lovac kroz blokove zbog atletske moći i dužine ruku te izuzetnog obrambenog IQ-a. Uz to, napadački je prilagodljiv svakoj petorci jer se zna kretati između blokova, može šutirati trice i kreirati iz sekundarne akcije. Kao takav je izuzetno bitan kotačić Thunderima i čini razliku između ekipe koja se bori za doigravanje i one koja cilja na naslov. Naravno, bez Westbrooka u napadu da mu olakša dolazak do šansi i Stevena Adamsa u obrani da mu čuva leđa, vjerojatno bi prolazio iste muke kao u Indiani, no to je čar timske igre. George je jako bitna spajalica u Oklahomi i kod ove razmjene, zaista nema gubitnika. Jedina stvar koja treba brinuti Oklahomu je Georgeov odlazak, no to je nešto čime ćemo se baviti tek na ljeto.

TRADE III: Jimmy Butler za Krisa Dunna, Zacha LaVinea i sedmi izbor prve runde (Lauri Markkanen)

Pri dolasku u Minnesotu, Butler je prvo pokušao prepustiti lidersku ulogu Townsu i Andrewu Wigginsu, no nije trebalo previše vremena da se to promjeni i da Jimmy uzme ključeve ekipe u svoje ruke.Wolvesi su trenutno u borbi za treće mjesto na zapadu i drže 3.najbolji napad lige sa 111 poena na 100 posjeda, iza samo Warriorsa i Rocketsa. Velike zasluge za to idu Butleru i Townsu, koji dijele potrošnju bez prve opcije (Butler troši 25% napada, Towns 22%) uz ogromnu efikasnost (Butler ima 59,5% TS, Towns 64,5%). Problem leži u tome što Wiggins troši približno više napada ( 24%), a efikasnost mu je debelo ispod prosjeka (50% TS) i tako u određenoj mjeri poništava dobar posao spomenutog dvojca.

Butler je već kompletan igrač, šutira solidnih 37% za tri poena, zna kreirati iz PnR-a te je jači od većine bekova i to zna iskoristiti igrom leđima. Da se razumijemo, Wolvesi su prošle sezone imali vrlo dobar 10. napad lige sa 108 poena na 100 posjeda, no tad je Wiggins bio barem za razinu bolji nego što je ove sezone, ali opet, bili su bez Butlera. Tako da je Butlerov dolazak još više ispolirao napad, a ne transformirao jer ipak realno gledajući, Towns i njegov napadački skillset je jedini razlog zašto Wolvesi bez nekog napadačkog genijalca na klupi (sorry Thibs) stoje ovako visoko. Butler je tu uskočio kao zadnja slagalica, kao fizički jak i inteligentan bek koji zna s loptom i koji tome napadu dodaje višu razinu efikasnosti te ono najbitnije, omogućava da pobjeđuje utakmice. Pogledajmo otprilike kako pomaže;

PLAY FREQ % PPP
Transition 12,2% 1,36
PnR Ball handler 30,8% 0,92
Spot up 12,1% 1,19
Isolation 12,8% 0,96

 

Dakle, briljira u tranziciji i to je odmah veliki dodatak Wolvesima, jer dosad nisu imali igrača koji može povući tranziciju i završiti akciju, s 1,36 poena po posjedu se nalazi samo iza Klaya Thompsona  u okviru igrača slične potrošnje i frekvencije. Za usporedbu, Wiggins na sličnu potrošnju postiže samo 0,99 poena po posjedu u tranziciji. U ostalim parametrima ne briljira toliko, kao ball handler u PnR-u se nalazi u razini s DeMarom DeRozanom, Bradlyjem Bealom i sličnih dvojki, dok je debelo iza elitnih playmakera poput Damiana Lillarda i Irvinga. Slična situacija je i sa spot upom i izolacijama, u razini je dvojki, no iza elitnih opcija u takvim vrstama napada. No, to je upravo i bilo potrebno Wolvesima, igrač koji će moći dominirati u tranziciji, a na postavljene napade svojim vještinama koje nisu elitne, ali jesu bolje od većine bekova skinuti teret s leđa Townsu. Butler je ugovorom vezan ovu i sljedeću sezonu, što je idealno za Minnesotu. Ako se u dugom roku pokaže uspješnim projektom, uz produženje Townsa i Butler će ostati ključni kotačić. Problem je što su se Wolvesi već zadužili ugovorima Wigginsu i Jeffu Teageu pa prostora za veliko unaprjeđenje nema, eventualno nekom razmjenom Wigginsa, no s obzirom na trenutnu potražnju, teško bi našli dobar povrat.

Bullsi s druge strane su napokon ušli u rebuilding, te unatoč tome što asseti koje su dobili u ovoj razmjeni izgledaju sasvim solidno ove sezone, teško ih je smatrati potpuno relevantnim zbog konteksta rebuildinga. No, u odnosu na očekivanja ili prijašnje igre, možemo postaviti usporedbu. Važno je da su ušli u rebuilding, te iako ih najbitnije odluke čekaju na draftu, Bullsi su postavili solidan temelj za nadolazeće godine. Za razliku od klasičnih ekipa u tom procesu, koje su pune veterana i plaćenika, Bullsi su ovom razmjenom dobili podršku u mladim igračima. Sad, koliko će oni biti dobri, vidjet ćemo, no ako gledamo duži rok, imaju potrebne resurse za graditi momčad na terenu i skupljati assete na tržištu.

Kris Dunn je maksimalno iskoristio situaciju, prosjek poena mu je porastao s 4 na 14, kao i svaki drugi statistički parametar. Daleko od toga da se radi o efikasnoj opciji, troši 25% napada uz samo 48% TS što je ispod svake razine, a ne briljira ni šuterski sa samo 32% za tri. No opet, u odnosu na prošlu sezonu kad je za tri šutirao 28% i izgledao kao igrač koji nema mjesto u ligi, ovo je napredak. Prometnuo se i u solidnog skakača za svoju poziciju, kao i dodavača s 6,4 asistencije uz 3 izgubljene lopte što je prihvatljiv omjer, a obrambeno je potvrdio potencijal s 2,1 ukradenom loptom po utakmici. Problem je što su mu već 23 godine i nekog velikog prostora za napredak  nema. Međutim, uz ovaj roster Bullsa gdje će kupiti većinu minuta na bekovskim pozicijama i upornim radom na šutu bi mogao izrasti u solidnog 3&D back up playa, kakvi su danas vrlo rijetki, a vrlo vrijedni.

Dvojica koja bi zato gotovo sigurno trebali biti dio buduće jezgre su Zach Lavine i Lauri Markkanen. Lavine nam je poznat kao igrač, uz atletske sposobnosti je postao i konkretan šuter za tri. Njegova obrana će uvijek biti temelj kritika, kao i manjak volje za igrom bez lopte, no s obzirom na to da je u ovoj sezoni odigrao tek 10-ak utakmica zbog teške ozljede koljena, neke analize će se moći raditi tek kroz iduću sezonu. Posljednji od tria, Finac si je već osigurao dugogodišnje mjesto u ligi šuterskim potencijalom. Uzima čak 6 trica po utakmici i zabija nešto više od dvije što je na razini jednog Lillarda u prvoj mu sezoni, dakle elitnoj rookie razini. Ona obrambena i atletska strana mu je kao i kod većine Europljana, prosječna i zahtjeva dodatnog rada. Osim spomenutog šuta, nema dodatnih napadačkih vještina i to je ono što će odrediti njegovu ulogu u budućnosti. Ako bude u stanju poboljšati igru bližu košu, s uzorom na Kristapsa Porzingisa, plafon će naglo narasti. Naravno, razlike u potencijalu njih dvojice u velike, no to je ono što bi moglo odrediti hoće li Markkanen biti solidan role player ili eventualni All Star.

SUMMARUM

Mislim da je ono zajedničko ovim razmjenama što nitko nije mogao točno predvidjeti kako će tadašnji trenutni omjer snaga izgledati u novoj sezoni. Irving, Butler, George, svi su superzvijezde, a tadašnje vrijednosti su im bile veoma različite. Naravno, ulogu igra i ugovor kao i godine te stanje momčadi. Međutim, mislim da je većina tad smatrala kako su Cavsi za Irvinga dobili puno više nego što su Pacersi i Bullsi za Georgea i Butlera. Kandidat za MVP-a, dobar igrač zadatka, mlada nada i visoki izbor prve runde u odnosu na prosječnog beka i upitnog mladog igrača te mladog igrača uz još dva upitna mlada igrača. Na kraju je ispalo kako su Cavsi dobili nemjerljivo manje od očekivane vrijednosti, što sumnjam da je i sam Danny Ainge znao, unatoč Thomasovoj ozljedi. Tako da se opet pokazalo da je u razmjenama uz dobar predosjećaj, najbitnija sreća.

Jer što je realna cijena za neku superzvijezdu? Jednako dobar igrač? Potencijalno dobar igrač uz role playere začinjeni izborima na draftu? Poanta je upravo u tome što ne znamo, svaka ekipa će imati svoju percepciju vrijednosti nekog igrača u odnosu na njihove potrebe, stanje na tržištu i kvalitete tog igrača. To je razlog zašto su danas izbori prve runde cijenjeni kao zlato, a još do jučer su se dijelili kao da rastu na stablu. Mislim, na prošlogodišnji trade deadline Netsi su za Bogdanovića u zadnjoj godini ugovora dobili izbor prve runde i upitnog mladog igrača, dok ove godine jedan Tyreke Evans koji igra puno bolju sezonu od Bogdanovića tad, nije prešao vrijednost izbora druge runde. To je i problem vremenske nekonzistentnosti kao i porasta kvalitete. Ekipe su prije trčale za igračima koji mogu pomoći odmah, da bi ti isti igrači otišli prvom prilikom ili ugrabili masni ugovor, a izbori koje su dali su se pretvorili u solidne rotacijske igrače što ih je natjeralo na promjenu percepcije vrijednosti drafta. Također, kvaliteta lige se sve više koncentrira prema vrhu, s jednim velikim favoritom i par ekipa koje mogu parirati u borbi za naslov, ali svi ostali su izvan toga. I zašto onda loviti nešto što ti u kratkom roku neće donijeti puno, a u dugom ćeš trebati platiti dodatno za nešto što u budućnosti može donijeti puno više? Zdrav razum je prevladao, barem zasad.

Kao veliki navijac Liverpoola se u tuzi zbog izostanka velikih trofeja okrenuo NBA ligi. Kad se ne živcira zbog spomenutih stvari, bavi se brojkama i filozofiranjem u tekstovima i ostalim egzistencijalnim problemima.

    Ostavite komentar