Bio jednom Golden State III – Strength in numbers

Bio jednom Golden State III – Strength in numbers

U narednih (više nego) par linija, imat ćete priliku da pročitate zadnji dio moje serije o ikonskim ekipama Golden State Warriorsa, i za zadnji dio sam ostavio ekipu koja je bila tu prije „smrti košarke“, to jeste dolaska Kevina Duranta u ovu franšizu. Međutim, ponukan prijedlozima kolega, odlučio sam da seriju produžim, pa ću Vam u narednih par sedmica predstavljati priče raznih ekipa, manje ili više uspješnih, kroz povijest. Neću Vam otkriti sve koje će biti odrađene, jer ih ni ja ne znam još uvijek, ali mogu Vam reći kako je naredni tekst u ovoj mini-seriji bez imena onaj vezan uz popularne Portland Jailblazerse, relativno neuspješnu ekipu, ali svejedno ekipu koja je na svoj način ostavila trag u NBA ligi.

 

Građenje kulture pobjeđivanja, obitelji i međusobne kemije je podcijenjeno u NBA ligi. Ova rečenica me buni već godinama, znajući kako postoje dva eklatantna primjera kako tri spomenute stvari izuzetno utječu na uspjeh ekipe. Prvi primjer je onaj o kojem nema rasprave, a to su San Antonio Spursi. Ostati relevantan 20 godina uz manje više ista lica, mijenjajući samo okolne igrače i nešto malo staffa koji ode da dijeli Spurs filozofiju po ostatku NBA lige, je impresivan uspjeh u ligi u kojoj je jedina konstanta strah da će se danas ili sutra nešto ogromno promijeniti, što je posebno apostrofirano u današnjem dobu medija koji svaki like, follow ili unfollow na Instagramu stavljaju u naslovne članke svojih publikacija. Drugi primjer, malo kontroverzniji, je Golden State. Zaista je impresivno ono što je učinjeno u Oaklandu nakon što je na poziciju GM-a došao Bob Myers, ali da bi našli pravi korijen ove ekipe, moramo se vratiti u 2009., dvije godine prije nego što je Myers prešao u ulogu generalnog menadžera.

Jedna od zadnjih odluka tadašnjeg menadžmenta koji je predvodio Chris Mullin bila je vrlo jednostavna – sa sedmim izborom na draftu, izabran je razigravač s Davidsona, Stephen Curry. Ispred njega su redom „padali“ Blake Griffin, Hasheem Thabeet, James Harden, Tyreke Evans, Ricky Rubio i Johnny Flynn. Kada je tadašnji komesar David Stern nazvao čelnike Golden Statea i pitao ih za ime, tim je imao samo jedno ime na svom boardu, i ono je ispalo odlično za budućnost franšize. Međutim, nitko nije mogao da vidi godinama unaprijed, pa je Mullin dobio otkaz iako je birao budućeg MVP-a, a njega je zamijenio Larry Riley, čovjek koji je počeo ekipu koja će postati šampionska u roku od samo šest godina, mada je sezonu prije Curryevog dolaska imala samo 29 pobjede na kontu. Sezona nakon izbora Curryja je bila još gora, iako su dva dinamična i mlada beka u spomenutom Curryju te tek 24-godišnjem Monti Ellisu predvodila ekipu. Tri pobjede manje, puno problema s ozljedama i generalno loša sezona koštala je Dona Nelsona njegovog posla, a na klupu je doveden Keith Smart. Naredna sezona je bila malo bolje odrađena, iako su recimo sa šestim izborom uzeli Ekpe Udoha, kada su još slobodni bili recimo Gordon Hayward i Paul George. Pod Smartom i pod vodstvom Ellisa, Curryja i nove zvijezde u ekipi, Davida Leeja, ekipa je uzela 36 pobjeda, što je čak 10 više nego sezonu prije, mada je opet bilo malo za postsezonsku košarku. Međutim, jedna velika stvar se promijenila prije sezone, i ona je, po nekima, bila ključna – ekipu su kupili Joe Lacob i Peter Guber, dvojac koji je napravio revoluciju u Oaklandu.

U narednoj sezoni, pod vodstvom novog trenera, Marka Jacksona, nije bilo opipljivog napretka, ali i tu se desilo bitnih promjena. Sredinom sezone dolazi do ogromne razmjene, gdje dotada jedan od glavnih igrača ekipe, Monta Ellis, seli u Milwaukee zajedno sa Kwame Brownom i bivšim šestim izborom Udohom, za Andrewa Boguta i bivšeg We Believe člana Stephen Jacksona. Jackson je odmah razmijenjen za Richarda Jeffersona u Spurse. Ova razmjena je napokon otvorila šansu kasnijem nosiocu igre, Klayu Thompsonu da uzme sebi mjesto u prvoj petorci, uz svog Splash brata Curryja. Klay je imao solidnu prvu sezonu, ali je počeo samo 29 utakmicu, i to većinom kada je Curry bio van parketa zbog ozljede. Debata unutar NBA krugova tada je bila oko koga bi trebali da grade budućnost u Oaklandu, a srećom da su išli instinktom, jer se danas Ellis nalazi daleko van NBA lige, dok Curry dominira istom. Međutim, nakon još jedne razočaravajuće sezone u Golden Stateu, dešavaju se mnoge promjene. Mjesec dana nakon razmjene novi asistent GM-u postaje Myers, kojeg su htjeli graditi godinama pod tadašnjim GM-om Rileyem, ali nakon godinu dana, to jeste nakon sezone gdje je razmijenjen Ellis, Riley je otpušten i malo pred draft 2012., Myers preuzima kormilo. Kao ispomoć Myersu, vlasnici su doveli i legendarnog Jerryja Westa, čovjeka koji je imao ogroman utjecaj na naredne poteze, a najviše na baš taj draft 2012.

Razlog zašto spominjem ovaj draft jeste zato što je on promijenio čitav narativ u NBA ligi, bez obzira na to što su glavni nosioci GSW-a bili s dva prijašnja drafta. Naime, 2012 je GSW bio u odličnoj poziciji, jer su zbog lošeg omjera dobili visoki sedmi izbor, kojim su izabrali kasnijeg šampiona Harrisona Barnesa sa sveučilišta North Caroline. Barnes je došao u ekipu s reputacijom odličnog scorera, te se Myersu i Westu, dvojici glavnih glasova u prostoriji, to svidjelo. Tu nije stao njihov posao, s obzirom na to da je Golden State imao još dva izbora, jedan od San Antonio Spursa (kao dio razmjene u koju su bili uključeni Jefferson i Jackson) i jedan od Brooklyn Netsa (izbor su im poslali New Jersey Netsi oko godinu dana ranije uz Troya Murphyja, a zauzvrat su dali Brandana Wrighta i Dana Gadžurića). Izbor od Spursa, onaj 30., iskoristili su za Festusa Ezelija, igrača četvrte godine sa sveučilišta Vanderbilt, dok je onaj 35. izbor, sada se slobodno može reći povijesni, ispao Draymond Green sa sveučilišta Michigan State. Green je, kao što svi znamo, postao ogroman dio onoga što Golden radi i dan danas, dok je Ezeli ostavio svoj trag u šampionskoj sezoni do koje polako, ali sigurno dolazimo.

Ova ekipa pravi svoj veći postsezonski utjecaj 2012-13, kada rješavaju Nuggetse u prvoj rundi nakon 47 pobjeda u regularnom dijelu sezone. Ekipu predvodi Curry, dok velike uloge igraju Thompson i Lee, a ostali članovi budućeg šampionskog rostera su ipak bili malo tiši. U prvoj rundi, Nuggetsi Georgea Karla koji su osvojili treće mjesto na Zapadu, predvođeni Tyom Lawsonom i Andre Iguodalom nisu mogli više od dvije pobjede nad nadolazećim Warriorsima i njihovom 24-godišnjom zvijezdom u nastajanju, Curryjem koji im je stavljao 24.3 poena u prosjeku kroz čitavu seriju. Ipak, u narednoj rundi, Spursi s pet igrača preko 12 poena u prosjeku nisu mogli biti srušeni, ali je dosta dobrih stvari izašlo iz te serije. Recimo, odličnu seriju je imao Harrison Barnes, koji je stavljao odličnih 17.3 poena, dok je ispred njega samo bio Curry sa 22.5.

Inače, treba spomenuti da je sredinom te sezone Curry dobio novi ugovor od četiri godine, $44 milijuna, što je ponukalo medije da se pitaju – zašto toliko (da, u to doba je $11 milijuna bilo mnogo) za često ozlijeđenog, pomalo undersized beka koji ne igra obranu? Myers je srećom ugasio sve kritičare, rekavši kako je Curry vrijedan rizika jer, kada je zdrav, igra nevjerojatno. Kako mu je Curry vratio? Već naredne sezone, 2013-14, Curry dobiva prvi poziv za All-Star, u sezoni gdje Dubsi napokon prelaze magičnih 50 pobjeda, baš pod vodstvom svog All-Stara. Međutim, ne idu dalje od prve runde, kada njihov postsezonski put prekida Chris Paul i njegovi Lob City Clippersi. Osim po 50+ pobjeda, ova sezona je bitna i po tome što je u tim doveden Iguodala, bivši član Nuggetsa kojeg su izbacili godinu ranije, te koji postaje jedan od zadnjih igračkih dodataka za pravu šampionsku ekipu. Kada smo već kod toga…

Godina je 2014. Nikoga ni za što nije briga jer se Kralj vraća kući, LeBron James se vraća u svoj Akron, svoj Cleveland, svoj Ohio. Srećom po Myersa i Golden State, u isto vrijeme kada se James vraćao u Cavse, Kevin Love je završio na trade blocku, te je bilo pritiska da Golden State proba poslati neki paket oko Klaya Thompsona, te privuče ovu zvijezdu u Oakland. Morate shvatiti da je tada Love bio među najboljim igračima u ligi, double-double mašina s mekom rukom i odličnim skakačkim brojevima. Da nije bilo Cavsa i njihovog prvog izbora na draftu, možda bi čitava liga izgledala drugačije. Svakako da bi velika većina nas uradila baš ono što su mediji govorili, to jeste razmijenila Klaya u Minnesotu i rado pokupila All-Star krilo i uparila ga sa Curryjem, ali Myers nije većina, i to je njegova snaga. Kao u inat svima, umjesto da ga razmijeni, 23-godišnjem Klayu daje maksimalnih $70 milijuna preko četiri godine. Pregovori su bili dugi, ali je na kraju Myers popustio i dao Klayu, koji tada nije bio tolika zvijezda, sve što je želio. Znate kako mu je Klay vratio? All-Star sezonom u kojoj je davao 21.7 poena uz skoro 44% šuta za tri poena.

Još jedan bitan storyline za Warriorse u ovoj godini, i bitno pitanje za Vas čitaoce jeste: kako opisati veličinu muda čovjeka koji svom treneru da otkaz NAKON sezone s 51. pobjedom?!

Myers je uradio baš to, mijenjajući sadašnjeg NBA TV analitičara Jacksona s tadašnjim analitičarom Steveom Kerrom, višestrukim NBA šampionom s Bullsima i Spursima. Kerru je ovo bilo prvo iskustvo, i svi su govorili kako će trebati vremena da sve to legne na svoje mjesto. Ponovno, srećom po Dubse, u ovoj organizaciji nitko ne sluša vanjske glasove, što im je donijelo sljedeće te sezone: dva All-Stara, MVP-a i 67 pobjeda, dovoljno za prvo mjesto na Zapadu. U prvoj rundi su lako riješeni Pelicansi, u drugoj Grizzliesi, a samo jedan poraz su im nanijeli Rocketsi, tada predvođeni Jamesom Hardenom i Dwightom Howardom. U finalu ih je čekao Kralj, a iza njega Kyrie Irving i nesuđeni Warrior, Love. Međutim, ovo finale je NBA fanovima oduzeto, na neki način, jer su Dubsi imali relativno lak zadatak, kada uzmemo u obzir da Love nije igrao još od prve runde, dok je Irving ozlijedio koljeno već u prvoj utakmici. Dubsi su nakon gubitka od 2-1 okrenuli seriju s tri pobjede, James nije mogao sam, a Dubsi su napokon donijeli prvu titulu od vremena Wilta Chamberlaina u Oakland i Bay Area.

Zanimljivo je spomenuti kako su osim milijun već spomenutih igrača u ovom tekstu, veliku ulogu odigrali Shaun Livingston, Leandro Barbosa i Mo Speights. Livingston je nekada bio ogromna NBA nada, nekadašnji četvrti izbor na draftu 2004, a prije Warriorsa je igrao za Clipperse, Heat, Thunder, Wizardse, Bobcatse, Wizardse ponovno, Cavalierse te se napokon ‘oživio’ odličnom sezonom u Brooklynu, zbog čega su ga i dovukli u Oakland. Barbosa, nekadašnji član Mike D’Antoni Sunsa, također je prošao mnogo klubova u karijeri ganjajući prsten, ali ga je na kraju dočekao u sunčanom Oaklandu. Treći, ali isto bitan, član ekipe „ostalih“, Mo Speights je prošao mnogo dok nije došao u Warriorse, a tu je odigrao daleko najbolju sezonu u karijeri, čak i da uzmemo godine nakon ove sezone.

Čitava ova ekipa imala je nešto iza sebe, a to je odličan menadžment. Ne može loš menadžment vidjeti kako će Curry biti daleko bolji od Ellisa i dati mu ugovor čak i nakon što propusti 60ak utakmica, te ne može loš menadžment dati maksimalan ugovor tada solidnom Thompsonu. Ne, ne, za to je potreban odličan menadžment, a što je još bitnije, potreban je hrabar menadžment, onaj koji će dati otkaz treneru nakon sezone s 50+ pobjeda. Jesu li nas danas Warriorsi i Rocketsi, a nekada Spursi, malo razmazili pa ne znamo što je to dobiti 50 utakmica u jednoj NBA sezoni, a još veća hrabrost je potreba dati otkaz treneru, posebno kad uzmemo u obzir da se jedan sličan, „hitar“ potez obio u glavu bivšem GM-u Donu Nelsonu, koji je razmijenio Mitcha Richmonda kako bi od dobre ekipe napravio, po njemu, odličnu. Njemu nije uspjelo, a Myersu jeste, jer će se dodavanje Kerra dokazati kao nevjerojatan potez, onaj koji im je donio sve što imaju danas.

Statusu ove ekipe, bez Kevina Duranta, kao ikonske nije odmogla niti sreća koju su imali kroz postsezonu s ozljedama, niti nevjerojatni poraz od Cavaliersa u finalu naredne godine, jer će ona ostati kao dokaz što uradi postepeno građenje ekipe, uz pametan menadžment, a što je još bitnije, hrabar menadžment. Kada se rade potezi koje običan „smrtnik“ ne može da uradi, oni obično završe katastrofalno, ali Myers je dokaz kako to nekad zna da bude razlika između dobre i elitne, ikonske ekipe. Ako je usporedimo s recimo, Clippersima, čiji je prime bio manje-više u isto vrijeme, oni su radili po nekom šablonu, i to im je donosilo dobre, ponekad odlične rezultate. Međutim, nisu bili dovoljno ni hrabri ni ludi da urade nešto novo, revolucionarno, nešto što graniči s glupošću, kako bi barem dali šansu sebi da postanu elitni. Lob City je uvijek bio zaustavljan prije finala Zapada, a Strength In Numbers Warriorsi su imali prsten da dokažu kako je biti hrabar nekada jedini put naprijed.

Život posvetio Real Madridu, NBAu, pisanju i svađanju na Facebooku. Pogledao White Men Can't Jump tisuću puta i ustanovio da je premisa filma izuzetno točna. Na basketu diže trice, a na Hoopsteru diže pritisak navijačima Knicksa jer je ludi fan Netsa.

    Ostavite komentar