Ball don’t lie

Ball don’t lie

Promjenom iza leđa sjajno se riješio Marcusa Smarta i pogodio step-back tricu za vodstvo Charlotte Hornetsa. Na drugoj strani Robert Williams je loše šutirao. Lopta je došla do njega, sačekao je dvije sekunde skenirajući teren, a potom je desnom rukom bacio na način kojeg se ne bi posramili ni Tom Brady ili Patrick Mahomes. Ona je došla do Gordona Haywarda koji je lagano položio i natjerao Imea Udoku, trenera Boston Celticsa, da pozove timeout.

Bio je to sasvim običan dan u uredu LaMela Balla.

https://twitter.com/LaMeloBallBr/status/1452964717635506187

 

Iako je LaMelo već u prošloj sezoni pokazao s kakvim setom vještina raspolaže, a isto je nastavio pokazivati i u ovoj, upravo ovo outlet dodavanje me je posebno oduševilo jer je ono pravi prikaz njegove igre.

Ipak, vratimo se malo unazad. Većini je poznata priča o obitelji Ball pa ne moramo ulaziti u detaljnu povijest. Ukratko, LaVar Ball je, čini se dobro proučavajući Richarda Williamsa i njegove želje s Venus i Serenom, već po samom rođenju svojih sinova odlučio da će oni postati košarkaši. U žižu sportske javnosti došao je 2016. godine kada je “promovirao” svog najstarijeg sina Lonza. Opisivao ga je kao “Magic Johnsona sa skokom šutom”, govorio kako je bolji igrač od Steph Curryja te ga uspoređivao s LeBron Jamesom. Uvjeravao je javnost da će Lonzo, LiAngelo i LaMelo u isto vrijeme igrati u NBA ligi, a javnost nije znala što bi mislila jer se u sve trojice vidio potencijal, ali se nije znalo koliko se može vjerovati ocu koji javno govori kako bi pobijedio Michaela Jordana jedan na jedan.

Negdje u vrijeme kada je Lonzo drugim pickom izabran od Los Angeles Lakersa i koji je tada – zbog svojeg oca – vodio bitke s pritiskom javnosti i velikim očekivanjima, LaVar je LaMela ispisao iz srednje škole nezadovoljan izborom novog trenera. Zaposlio je agenta i odlučio kako će on i LiAngelo, koji je također posebna priča jer je izbačen s UCLA zbog krađe naočala, preskočiti neke stepenice i igrati među seniorima.

LaMelo je tako u dvije godine prošao Litvu, pokušaj lige svoga oca i Australiju. Upravo je na posljednjoj destinaciji, nastupajući za Illawarra Hawkse i napokon bez prisustva svog oca, pokazao naznake talenta o kojemu se pričalo. Iako je odigrao samo 12 utakmica one su bile glavno mjerilo prije drafta na koji se prijavio 2020. godine. U scouting reportovima hvalile su se njegove dodavačke vještine, ali je s druge strane rasla zabrinutost oko njegovog skok šuta, manjka zainteresiranosti za obranu, te zbog svega onoga što se izdogađalo u protekle četiri godine i LaMelo je tako proglašen najvećom košarkaškom misterijom.

 

“Kockati” su se odlučili Charlotte Hornetsi koji su ga izabrali trećim pickom. Tako su LaMelo i Lonzo postali prva braća u povijesti lige koja su izabrana u prva tri picka. LaVar nije skidao osmijeh s lica, ali LaMelo je tek trebao kročiti na NBA parkete.

I nije razočarao.

15,7 poena, 6,1 asista i 5,9 skokova bilo je dovoljno za Rookie of the Year nagradu, a treba napomenuti kako su brojke rasle nakon što je u veljači postao starter, te da nije igrao posljednja dva mjeseca sezone zbog ozljede zgloba desne ruke. Njegova ozljeda po Hornetse je došla u lošem trenutku, bili su u lovu na playoff, na kraju završili u play-in turniru gdje su izgubili od Indiana Pacersa.

Ljeto je odlučio provesti u Charlotteu gdje se posvetio oporavku i treninzima. Vrijeme je provodio u teretani i dvorani, bio je i čest gost na večerama u domu trenera Jamesa Borrega s kojim je razgovarao o mnogim temama, a najmanje se pričalo o košarci. Njegov primjer slijedili su i suigrači koji su ili ostali u gradu ili često dolazili na zajedničke treninge. Terry Rozier je u rujnu organizirao putovanje u Miami za cijelu momčad. Pojavili su se svi igrači, trenirali su i družili se zajedno, a posjetio ih je i vlasnik Michael Jordan koji im je dijelio savjete, ali i trash-talkao s klupe. Prema Haywardovim riječima, to putovanje ih je jako zbližilo, a na početku sezone u svlačionici je svakog od njih dočekala zajednička fotografija iz Miamija s posebnom porukom od trenerskog osoblja za svakog igrača.

 

Kemija koju su stvorili tijekom pauze i trening kampa vidljiva je u ovoj sezoni. Igraju dopadljivu napadačku košarku. Trenutno su na drugom mjestu u ligi po broju postignutih poena sa 115,2 u prosjeku, te treći po broju asistencija – 27,1. To zajedništvo najvidljivije je bilo 23. prosinca u utakmici protiv Denver Nuggetsa. Denver je pred kraj treće četvrtine imao +19 i bez većih problema kontrolirao utakmicu, ali klupa Hornetsa koju su predvodili Kelly Oubre Jr. i Ish Smith preokreće rezultat. Iako bi većina trenera u tom trenutku u igru vratila startere, Borrego je odlučio nagraditi svoje rezerve i ostavio ih je u igri te im pridodao samo Roziera, dok su Bridges i LaMelo bili njihovi najveći navijači koji su cijelu posljednju dionicu proveli na nogama bodreći suigrače što je ponovno dokazalo kako u toj svlačionici nema egoista.

LaMelov napredak ove sezone vidljiv je i u statističkim kategorijama. Prosjek poena skočio je u odnosu na prošlu sezonu s 15,7 na 19,4, asistencija s 6,1 na 7,6 i skokova s 5,9 na 7,3. Vidljivi napredak trebao bi biti nagrađen i nastupom na All-Staru već u drugoj sezoni. Prije nekoliko dana stigli su prvi rezultati glasovanja, a Ball se nalazi na petom mjestu među bekovima na Istoku.

Unatoč tomu što ima samo 20 godina, već je dokazao kako ima pobjednički mentalitet. Često preuzima odgovornost na sebe u clutch završnicama, a najsvježiji primjer je iz utakmice protiv prvaka Milwaukee Bucksa. Nije ga išlo u prvom dijelu, ali nije očajavao ili gubio samopouzdanje, te u prve tri minute drugog poluvremena veže 11 poena. U neizvjesnoj završnici preuzima odgovornost i preko Matthewsa pogađa za pobjedu svoje momčadi.

Dio igre na kojem će Ball, a i cijela momčad, morati svakako još raditi je obrana. Hornetsi su po defenzivnom ratingu tek 26. momčad lige i ako se nakon šest godina žele vratiti u playoff i u njemu nešto napraviti, morat će ostvariti napredak na toj strani parketa. Što se samog Balla tiče, njegove fizičke predispozicije nude potencijal za barem solidnog obrambenog igrača. Uz to ima dobar osjećaj za loptu i u samom je vrhu lige po broju stealova. Hornetsi su u posljednje dvije utakmice ostvarili dvije velike pobjede protiv Bucksa, a upravo smo u njima mogli vidjeti kako LaMelo – kada to želi – grize u obrani, preuzima veće i jače igrače te nerijetko izlazi kao pobjednik iz tih duela. Velikog prostora za dodatni napredak svakako ima, ali je vidljivo da radi na tom dijelu svoje igre i za očekivati je dodatni rast u godinama koje slijede.

Hornetsi su se, zbog svega što se događalo oko njega, kockali s izborom LaMela, ali im se isplatilo. Okrenuo je franšizu naglavačke i postao njeno zaštitno lice. Spectrum Center pun je navijača koji na sebi nose dres s brojem dva, 90% njih obnovilo je sezonske ulaznice, a prodano je i preko dvije tisuće novih.

U moje prve dvije godine dvorana je bila puna jedino ako su dolazili Lakersi, Celticsi ili Knicksi. Navijači su dolazili kako bi gledali njih, a sada dolaze kako bi gledali nas. To je Melo. On je napravio razliku, dobro je poentirao Miles Bridges.

Atraktivna momčad predvođena mladim trenerom i talentiranim razigravačem, uz Erica Collinsa – kojem bi plaćao da mi komentira sve, od vjenčanja preko rođenja djeteta, udomljavanje psa pa do sprovoda – garancija su uživanja u utakmicama Charlotte Hornetsa i nećete požaliti kada god odlučite svoje vrijeme potrošiti na njih.

Ludi ćaća, prevelika očekivanja i upitnici oko nekih dijelova igre visjeli su nad LaMelovom glavom, ali on ih je već u nepune dvije sezone otklonio i pokazao da se radi o budućem All-Star, a vrlo moguće i MVP igraču.

Kako je jedan veliki mislilac davno rekao: Ball don’t lie!

Košarkašku loptu zamijenio tipkovnicom. Počeo navijati za Boston zbog loga i parketa TD Gardena, ali se ubrzo zaljubio u igru Paul Piercea koji je postao njegov put, The Truth i život.

    Ostavite komentar